Da je živ, Tomislav Ivčić jučer bi navršio 61 godinu. Jedan od najpopularnijih pjevača, čije skladbe i danas žive, a koji je poginuo u prometnoj nesreći 4. ožujka 1993. jučer je imao rođendan.
Ivčić je rođen na Tri kralja 1953. godine u Zadru od roditelja Nele i Šime Ivčić. Bio je jedan od najpoznatijih pjevača, ali i skladatelja svoga vremena napisavši oko 250 vlastitih pjesama.
Iza sebe je ostavio zavidnu diskografiju od 24 albuma i kazete, 22 zlatne te nekoliko platinastih ploča. Većina od njegovih vlastitih pjesama, kojima je bio autor teksta i glazbe, bili su hitovi što svjedoči o Tomislavovoj kvaliteti ili barem popularnosti u to vrijeme. Još 70-ih godina u ondašnjoj Jugoslaviji Tomislav je bio zvijezda, zahvaljujući i festivalima zabavne glazbe na kojima je nastupao, a kada je poginuo u 41. godini života mnogi će reći da je bio u samom naponu karijere.
“Duo Pegla”
Zajedno s Mladenom Grdovićem, koji mu je bio veliki prijatelj za života, nastupa kao “Duo Pegla”. “Duo Pegla” izdaje kazetu koja se prodaje u rekordnih četristo tisuća primjeraka, a na kojoj je bila još i danas popularna pjesma “Mi imamos mnogos problemos”.
Ivčićeve pjesme bile su na tragu dalmatinskog folklora i talijanske kancone, a svrstavaju se u žanrove zabavne glazbe, odnosno popa. Manje je poznato o njemu da je govorio njemački, talijanski i engleski, te osnovao medijsku i diskografsku kuću “Zlatna palma”. Kako i danas brojni izvođači izvode njegove pjesme njihova popularnost nije puno opala, no neke će ipak ući u anale kao antologijske. “Kalelarga” je postala svojevrsna himna Zadra, “Večeras je naša fešta” pjeva se od Dalmacije do Slavonije, a “Otrov s tvojih usana”, “Gdje si sad, moj anđele” ili pak “Bog neka ti prosti grijehe” neke su od najljepših ljubavnih balada. Na albumu Gorka rijeka iz 1989. godine Ivčić otpjevao i pjesmu “Tata vozi polako” koju je gotovo nemoguće ne spomenuti kada se sjeti da je i sam Ivčić život izgubio u tragičnoj automobilskoj nesreći.
Tijekom Domovinskog rata Ivčić je skladao i otpjevao pjesmu “Stop the war in Croatia”. Pjesma i spot emitirala se na HTV-u, ali i televizijskim mrežama diljem svijeta, a zahvaljujući spotu snimljenom u predvorju muzeja Mimare gdje je Ivčić svirao na klaviru i pjevao, ali što je važnije dokumentarnim isječcima ratnih prizora iz Hrvatske, svijet su obišle slike pravog stanja Hrvatske u ratu.
Mural za Ivčića
Ivčić se zadnjih godina života počeo baviti i politikom te iste godine postaje članom Hrvatske demokratske zajednice, za koju se u veljači 1993. i kandidira za zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru koje na izborima i osvaja. Nekoliko tjedana prije stupanja na navedenu dužnost i kratko nakon intervjua u tjedniku “Globus”, 4. ožujka 1993. godine pogiba u prometnoj nesreći u Zagrebu u kojoj je poginulo još troje ljudi. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Iza njega su ostale njegove pjesme, ali i supruga Slavica te troje djece, kćeri Izabela i Kristina te sin Ivan.
Posthumno je 2001. godine dobio nagradu Domagoj koja se dodjeljuje za godišnji angažman na području glazbe, s naglaskom na domoljubne pjesme i humanitarne nastupe. Prošle godine u Zadru je u Arsenalu obilježena i obljetnica 20 godina od njegove smrti, a njegova obitelj na YouTubeu je povodom iste obljetnice objavila dirljivi video “Sjećanje na tatu” na kojoj su fotografije i isječci Ivčića iz njegova druženja s prijateljima i obitelji. I grad Zadar i njegovi građani uvijek se sjete Ivčića, a jedan od gradskih murala na Poluotoku posvećen je upravo ovom pjevaču te su, uz Ivčićevu sliku, na njemu zabilježeni i stihovi njegove Kalelarge.
Sa dragom kod četiri kantuna kroz tihu varoš Ivčić na žalost više ne šeta već 21 rođendan, ali zato je Kalelarga Ivčiću ostala zauvijek dužna na tome što ju je ovjekovječio u srcima svih Zadrana.
Izvor: Zadarski list
