“Ženski zbor” sastavljen od 60-ak radnica zadarske Adrije dočekao je stečajnog upravitelja Dragana Bijelića i spriječio ga u prvom pokušaju ulaska u prostore uprave propalog zadarskog riboprerađivača. Iz grla ogorčenih radnica sumornom Gaženicom je u petak ujutro odjekivao prigodni desetarac: “Oj Adrijo evo me u tebi, da sam znala nikad došla ne bi”, Oj Adrijo morat ću te slikat, ne mogu te zaboravit nikad”, “Staviše nam lokote na vrata, a udicu nama oko vrata”, “Žene moje ne može se više, o nama se crna knjiga piše”, “Piši mala, piši propalo je, radno misto više nije moje”…
S lokotom na ulaznim vratima, radnice Adrije su Bijeliću rekle kako će ga pustiti unutra samo ako im obeća pokretanje proizvodnje, ali im stečajni upravitelj to nije mogao obećati.
-Nema sredstava za rad, realno govoreći – teško je ovdje pokrenuti proizvodnju. Mislim da je propuštanjem predstečajne nagodbe propuštena jedna bolja prilika od ove koju imamo u stečaju, jer se tada moglo pronaći strateškog partnera, a donekle je situacija bila olakšana i time što su vjerovnici HBOR i HPB, državne banke, govorio je pred ulazom u Adriju Dragan Bijelić, objašnjavajući da je najavio svoj dolazak i da je očekivao ovakav “doček” jer je “ljudima ugrožena egzistencija”.
Ipak, Bijelić je podsjetio da su i radnice tražile pokretanje stečaja znajući koliko je teška situacija, pa kasnije od toga odustale iako po zakonu to nije moguće: jednom pokrenut stečaj nije moguće zaustaviti. Na kraju je Bijelić pozdravio radnice i udaljio se praćen ironičnim povicima “Vraaati se!”.
-U početku smo svi bili za stečaj, ali je onda došlo do nekakvog sporazuma s generalom Lukićem. Odrekli smo se sindikata, možda smo se prodali, ali ako i jesmo, onda smo to napravili za kruh! Prodajom zaliha smo dobili 1.000 kuna nakon šest mjeseci bez jedne lipe, a neke žene nisu dobile ni tih 1.000 kuna iako bismo sada trebali dobiti još toliko, objašnjavala je Jadranka Grdović, bivša sindikalna povjerenica i sadašnja “predstavnica radnica” Adrije.
Nakon razlaza sa sindikatom, Grdović je za vrijeme demonstracija otkrila da joj je nakon sindikalne suspenzije – isključen i sindikalni mobitel!
-Znamo da će se stečajni upravitelj vratiti, da će doći u pratnji policije, a mi ćemo na biro, dat će nam tri minimalne plaće i onda ćemo postati novi socijalni slučajevi. A nekima od nas fali godinu dana do mirovine, žalile su se radnice novinarima.
-Adria nas je hranila 65 godina. Nekada nas je bilo 800 i imali smo redovnu plaću, a sada nas je ostalo 149 i sve nas je manje. Radim ovdje 37 godina. Radila sam, ispravila se Stoja Matijević.
U Adriji su radili i Inge Pizek i njen sin Renato, a jedna od radnica je kazala da je pred gubitkom posla i ona i njena sestra koja je samohrana majka s četvero djece.
-Ako treba ostat ćemo ovdje godinu dana! Ako treba i šator ćemo podići! Ako treba same ćemo srušiti Adriju, uzvikivala je jedna od radnica na rubu suza objašnjavajući da “od sina pirotehničara mora tražiti 20 kuna”.
Naumile su se podijeliti u dvije grupe i tako do kraja dana blokirati ulaz u tvornicu. Stajat će pokraj stare table na kojoj se još koči slogan tvrtke koja u stečaj odlazi s 82 milijuna kuna duga: “Adria, zdravlje iz dubina”.
“GDJE SU KALMETA I ZRILIĆ – ŠTO AKO IM DOĐEMO NA TRG?!”
-Od Božića 2009. godine mi smo bez fritula, a oni su gradili hotele. Krive su nesposobne uprave i Ministarstvo financija koje nije dovelo sposobne ljude u upravu! Gdje su sada Linić i Šegon, gdje su Kalmeta i Stipe Zrilić?! Što se Kalmeta nije udostojio i rekao “STOP, Adrija će raditi”? I što kad mu sutra dođemo na trg?! Je li i njima cilj da se ovo zemljište Adrije u Gaženici nekome proda i dokle će biti važnije staviti u svoj džep od toga da ljudi rade, dovikivale su nezadovoljne radnice Adrije.
Izvor: zadarski.hr
