fbpx

KAKO JE UMRO ČOVJEK KOJI JE PRIJETIO KALMETI? Sestra Roberta tvrdi: Roberto se ugušio od povraćanja u bolničkoj čekaonici!

– Moj brat Roberto je najvjerovatnije umro od posljedica gušenja od vlastitih izlučevina od povraćanja, do kojeg je došlo dok je u zadarskoj Općoj bolnici obavljalo pretrage, vadio krv i snimao pluća, a to je potrajalo satima, prije nego što je konačno smješten na internistički Odjel za intenzivnu skrb te Bolnice. Dok je obavljalo sve te pretrage bio je u pratnji policajaca u čekaonici Hitnog prijema Bolnice, u kojeg je doveden u petak u 8,25, a na odjel je primljen tek u 12,25 sati. Preminuo je u 12,45.

Tim nam je riječima ispričala do sada poznate okolnosti smrti svoga brata Roberta Lerge (47), koji je nakon nekoliko dana u pritvoru u Zadru, u kojeg je dospio prošle nedjelje zbog javno izrečenih prijetnji zadarskom gradonačelniku Božidaru Kalmeti, njegova sestra Roberta.

Do tih je saznanja došla Lergina obitelj u subotu ujutro nakon što su razgovarali s liječnikom na Odjelu intenzivne njege čije ime ne žele otkriti. Liječnik im je i dao otpusno pismo u kojem su i rezultati liječničkog pregleda i sažetak nalaza pretraga koje su provedene to jutro. Cjelovite nalaze pretrage krvi i rendgena pluća dežurni na Internom odjelu nisu htjeli dati.

Liječnik je u tom otpusnom pismo naveo: prestanak disanja, zapaljenje kičmene moždine, metaboličku acidozu (prekomjerna kiselost krvi), intoksikaciju lijekovima i to, konkretno, metadonom i benzodiazepinom (nekim od sredstava za smirenje), zatim upalu pluća, kolaps pluća, a na koncu je navedena i narkomanija i pozitivan nalaz na hepatitis.

Uz sve to liječnik, koji je pokušao reanimirati Roberta, obitelji je kazao da je pacijent na odjel stigao prekasno, kada mu reanimacija nije više mogla pomoći.

– Iz svega onoga što mogu razumijeti iz ovog nalaza i iz onoga što mi je rekao liječnik mogu samo zaključiti da je Robert umro jer mu nije pružena liječnička pomoć ne samo tog jutra kada je u takom lošem stanju iz čekaonice radio pretrage već ni u tih nekoliko dana ranije kada je već bio u pritvoru budući da se i ranije žalio na bolove i opće stanje i kada su mu na Hitnoj kazali da “mu nije ništa”.

Kako to da mu je doktor utvrdio trovanje metadonima i sredstvima za smirenje, ako je tu terapiju tih nekoliko dana uzimao u pritvoru, dakle nije mogao uzimati više lijekova nego inače ako je bio pod kontrolom zatvorskog liječnika? Zašto ga policajci ili netko od liječničkog osoblja na Hitnom prijemu nije okrenuo na bok kad su vidjeli, a mogli su vidjeti, da povraća i da se guši? – zapitala se Roberta.

Ona i njihova majka Perica u subotu su ujutro otišli da Odjel patologije Opće bolnice te vidjele tijelo mrtvog sina i brata. Ono što su dobro zapamtile, kako kaže Roberta, je ubod od inekcije ispod vrata i puno krvi u predjelu vrata. Ali, najviše ih je pogodila, kako kažu, neljubaznost dežurne patologinje koja je više govorila o tome tko i i kakav je bio Robert, o tome da je neuredno živio i bio narkoman, nego što im je dala informacija o daljnjem postupanju

Obdukcija tijela bit će u ponedjeljak, ali im su na patologiji saznali da im neće moći predati nalaze obdukcije jer će ti nalazi najprije ići u policiju. Obitelj Lerga razmišlja da zbog okolnosti Robertove smrti angažira odvjetnika.

Naime, i Roberta i njezina majka i brat Petar i dalje su uvjereni da je nakon što je uhićen Roberto tučen u policiji. Roberta ga je zadnji puta vidjela one iste nedjelje kada je uhićen, kada su ga poslijepodne doveli u njihov stan radi pretresa. Kaže da je tada učila kako mu je jedna strana stražnjice znatno povećana,a on joj je, mada je bio u pratnji policajaca, pokazao da doduše nema hematoma, ali je oteknuće bilo jako dobro vidljivo.
Pokazao joj je i prsa sa svježom masnicom, kako je rekao, od udarca šakom. Kazao joj je: “Ovo su mi napravili u policiji” te ispričao kako je jedan tek pridošli policajac napao kolegu koji ga je tukao te da su se tom prilokom i posvađali. Kada ga je upitala za ime policajca koji ga je tukao Robert je zašutio jer su se u razgovor već uključili policajci koji su tad bili snjim u pratnji. Samo je rekao: “Ime nije bitno.” Roberta i danas ne zna da li je policija tada imala nalog za pretres stana Lerginih.

Roberta je drugo jutro otputovala u Italiju gdje živi, a vratila se u petak nakon što joj je majka javila da je Roberto umro. Ni ona ni nitko od njezinih neće opovrgnuti da je Roberto neka bio ovisnik, da je bolovao od PTSP-a i da je živio neurednim životom čega je i sam bio svjestan (jednom je prilikom rekao kako bi volio opet završiti na mjesec dana u zatvor “da se malo sredi”), ali isto tako su uvjereni da ne bi danas bio mrtav da su i policajci i odgovorni u zadarskom pritvoru i bolničko osoblje prema njemu imali drugačiji, samo profesionalan odnos.

Izvor: zadarski.hr