Da li su turske investicije u Zadru zaista dobre ili se samo radi o gospodarsko-političkom spinu u kojemu zapravo pojedinci koji su drmali gradom Zadrom posljednjih 20 godina preko HYPO banke, sada spašavaju što se spasiti da.
U Zadru u posljednje vrijeme možemo vidjeli tipičan primjer spina zvanog PROBLEM-REAKCIJA-RJEŠENJE koji gospodarski i politički vladari grada pokušavaju podmetnuti građanima Zadra kao spas u takozvanoj “gospodarskoj krizi” koja je zadesila zadarsku regiju kao i Hrvatsku. Za one neinformirane, radi se prilično jednostavnom spinu. Prvi korak je stvaranje problema. U našem slučaju taj problem je nešto što političari uporno zovu ekonomska kriza. Mi ćemo to realno nazvati; “posljedice dvadesetogodišnje korupcije i pljačke u Republici Hrvatskoj”. Dakle, nakon što su opljačkali Hrvatsko gospodarstvo, nakon što su se građani, većinom, kreditno zadužili kako bi kupili stanove građene na zemljištima tvrtki opljačanih i uništenih u privatizaciji, stigla je ta, takozvana “gospodarska kriza”. Gospodarstvo se urušilo nakon više od 20 godina pljačke, uništavanja svega što proizvodi novu vrijednost i zapošljava te masovnog zaduživanja po valutnim klauzulama uz divljanje tečaja švicarca i eura, a sve to u bankama koje su uglavnom u stranom vlasništvu. Nakon svega toga, dobili smo namjerno stvoren PROBLEM.
Stotine tisuća ovrha, zapljena, deložacija.. jedan veliki i namjerno stvoren PROBLEM.
Građani zahtijevaju riješenje problema – REAKCIJA. Na vijestima svaki dan slušamo drame o deložacijama, o samoubojstvima ljudi zaduženih u švicarcima, o sudbinama gladnih i bolesnih koji su žrtve svega toga te o desecima autobusa mladih i radno sposobnih ljudi koji napuštaju svakodnevno Hrvatsku u potrazi za zaposlenjem i općenito boljim i normalnijim životnim uvijetima.
Vodeći političari i gospodarstvenici koji su stvorili PROBLEM sada nam nude RJEŠENJE (?!)
Već par godina slušamo u svim medijima to RJEŠENJE koji nam oni nude, a to su INVESTICIJE.
Jednostavnim spinom, političko-gospodarski vladari doveli su ovo društvo do ruba u situaciju u kojoj je društvo spremno pristati na sve da spasi svoju egzistenciju, svoje kreditom financirane nekretnine, svoju djecu koja zbog nedostatka zaposlenja žele napustiti Hrvatsku. Nakon što su doveli društvo polako u stanje kaosa, iste osobe nam nude rješenje u obliku stranih investicija što nije nimalo loša solucija ali ako uzmemo u obzir tko nam nudi rješenje, tko nam dovodi investitore i ako uzmemo u obzir da je u posljednjih 20 godina u Zadar dolazilo obilje investitora koji su bili uglavnom protjerani ili prevareni, moramo primjetiti da ta priča ne drži vodu.
Što se po tom pitanju događa u Zadru? S jedne strane imamo političko-gospodarsku mafiju koja ovaj grad drži u svojoj šaci već 20 godina. Iste osobe politički vladaju ovim gradom još od 1995. godine i opće poznato je da samo oni i njihovi prijatelji, kumovi, partneri i vozači mogu poslovati. Svi ostali su tu da im služe. S druge strane tu su “gospodarstvenici”, a mi bi rekli otvoreno kriminalci koji vladaju ovom regijom još od osamdesetih godina. I zaista je začuđujuće kako su dobro plivali u onom sistemu kao što dobro plivaju i u ovom. Također je interesantno kako za vrijeme Jugoslavije nitko od tih “gospodarstvenika” nije bio na Golom otoku niti je morao napustiti zemlju zbog političkih i drugih razloga, a također je interesatno kako nitko od tih “gospodarstvenika” nije za vrijeme stvaranja Republike Hrvatske sudjelovao u njenom stvaranju, nitko od tih gospodarstvenika ili njihove djece nije sudjelovao u Domovinskom ratu. Čak nisu bili ni prisutni u Zadru za vrijeme granatiranja već su elegantno preselili sebe i svoje poslove u mirnije krajeve, blizu granice Hrvatske za slučaj potrebe bježanja i sl. Danas ti isti ljudi vedre i oblaće u Zadru te diktiraju tko može, a tko ne može raditi, ulagati, graditi, investirati.. U gradu Zadru tako već 20 godina vlada svojevrsni feudalizam koji je dobro zamaskiran i sakriven iza moderne Hrvatske demokracije.
Ta ista političko-gospodarska zadarska polupismena “elita” sudjelovala je u privatizaciji doslovno svih poduzeća u gradu Zadru i zadarskoj regiji uz pomoć još manje pismenih uličara uglavnom poznatih po nasilju. Ta ista političko-gospodarska polupismena “elita” je gradila stanove na terenima skoro svih tih, privatizacijom uništenih, zadarskih poduzeća koje su raznim knjigovodstvenim makinacijama uz pomoć djelatnika Ministarstva financija i potkupljenih djelatnika lokalne Porezne uprave, uspjeli besplatno prepisati na svoje tvrtke. Ta ista političko-gospodarska polupismena “elita” prodavala je te stanove na kredite građanima grada Zadra. Nemojmo zaboraviti da su pojedini visoko pozicionirani ljudi iz te “elite” bili i savjetnici i predstavnici stranih banaka.
Političko-gospodarska “elita” stvorila je PROBLEM. Građani su REAGIRALI. Sad nam ista ta političko-gospodarska “elita” nudi RJEŠENJE za sve probleme koji su oni i stvorili?! Jedno od ponuđenih rješenja su strane investicije koje bi građani trebali prihvatiti sa oduševljenjem. Jedan od takvih primjera su i investicije DOGUS grupe u grad Zadar.
Prvo pitanje koje će vjerojatno postaviti neki od čitatelja je; Što imate protiv investicija?!
Zaista nemamo ništa protiv investicija čak ih podupiremo. No analizirajmo malo zadnjih 20 godina gospodarske zbilje grada Zadra. Investicije su, naravno, prijeko potrebne gradu Zadru. Investicije su dobrodošle u grad Zadar, a posebno investicije u gospodarsku djelatnosti.
Pravo pitanje je: Zašto su investicije potrebne tek danas? Zašto investicije nisu bile poželjne prije desetak ili dvadesetak godina?
Dovoljno je otići na Google tražilicu i pogledati malo vijesti iz gospodarstva u periodu od 1995. godine na dalje gdje ćete jasno vidjeti da je dosta stranaca bilo zainteresirano za investiranje u Hrvatsku kao i u Zadarsku regiju. U to vrijeme je dosta investicija bilo usmjereno na proizvodnju, poljoprivredu i slične djelatnosti koje su za sobom donosile prednosti zapošljavanja domaće radne snage kao i prednosti i mogućnosti izvoza proizvoda što je Hrvatskoj prijeko potrebno. No interesatno, većina tih stranih investitora bila je prevarena i protjerana iz Hrvatske. Protjerali su ih isti oni ljudi i njihovi nasilni uličari koji nam danas nude “revolucionarno” RJEŠENJE i to u obliku stranih investicija koje su uništavali i tjerali do nedavno!
U gradu Zadru, javna je tajna da je strani investitor mogao doći investirati u Zadar samo preko jedne grupacije ljudi koji su bili usko povezani sa HYPO bankom. U tu družinu svrstao se i naš gradonačelnik Kalmeta koji je bio gradonačelnik Zadra i dok je obnašao dužnost Ministra prometa u Zagrebu.
Ako ste bili strani ili domaći investitor, niste mogli realizirati ni jedan projekt koji je “smetao” navedenoj HYPO grupaciji. Ta ista grupacija imala je svoje “čistaće”, ljude koji bi, ovisno o razini na kojoj se nalazite kao investitor ili kao privatna osoba, vršili fizičke, političke ili medijske napade u cilju da vas zastraše, omalovaže i eliminiraju sa investitorske poslovne scene. Na taj način, ta grupacija je kontrolirala kompletan grad. Kada se zatvorila financijska “špina” zvana fiktivni HYPO krediti, te otvaranjem istrage o pljački HYPO banke u Austriji, zadarska grupacija počela je tonuti.
Odjednom, spas svih nas, sada ista ekipa političara i poduzetnika vidi u stranim investitorima ali opet samo onima koji će investirati u njihove propale projekte.
Interesantan je primjer investicije DOGUS grupe u marinu Borik i Marinu Dalmacija. Do danas nam nije poznato zašto je Zdenko Zrilić prodao svoje udjele u tim marinama DOGUS grupi. Zdenko Zrilić je ne tako davno dao intervju u Zadarskom listu u kojem je tvrdio da je u Zadar doveo preko 600 milijuna eura investicija. Ako uzmemo da je Zrilićeva izjava točna, zašto onda Zrilić prodaje dvije atraktivne marine od kojih je Marina Dalmacija jedna od najvećih marina u Hrvatskoj sa 1141 vezom. Da li je razlog način na koji je došao do vlasništva tih marina ili je u pitanju možda poslovna nesposobnost?! U svakom slučaju, nismo to uspjeli doznati ali jedan detalj nam je privukao pažnju.
Naime, prošle godine, odnosno dvije godine nakon što je DOGUS grupa preuzela spomenute marine, DOGUS grupa je objavila da je dobila kredit od 30 milijuna eura za investicije u marinu Borik i Marinu Dalmacija. Glavni kreditor je Europska banka za obnovu i razvitak, a Privredna banka Zagreb i Erste banka sudjelovale su sa 10 milijuna eura u istom kreditu.
Pitanje se postavlja samo po sebi: Nije li gospodin Zdenko Zrilić, koji tvrdi je donio 600 milijuna eura investicija u grad Zadar, kao vlasnik obje marine mogao isti kredit dobiti sam?! S druge strane, ako nije mogao, koji je razlog tome, poslovna nesposobnost ili možda opet način na koji je došao do vlasništva marine koja je izvorno bila projekt i vlasništvo zadarske tvrtke SAS strojogradnja?!
Interesantan primjer selektivnosti kod investicija je i primjer poduzetnika Mladena Ninčevića i Antonia Duce koji su planirali luksuzni projekt “Palače Adriana” kraj stare zgrade Maraske. Poduzetnik Mladen Ninčević je nedavno u lokalnim medijima izjavio da su on i partneri investitori zajedno imali čak 2 milijuna eura gubitaka na tom projektu jer nisu mogli dobiti građevinsku dozvolu. Isti projekt radio je arhitekt Nikola Bašić, koji je trebao Ninčeviću, prema njegovoj izjavi, dovršiti projekt za dobivanje građevinske dozvole. Evidentno je da isti projekt Nikola Bašić nije nikad dovršio te da dozvola nije do danas izdana. Mladen Ničević pritisnut dugovima prodaje teren i to upravo DOGUS grupi koja je vlasnik susjedne zgrade Maraske. S druge strane, interesantno je da je sve projekte DOGUS grupe u Zadru i Šibeniku radio upravo arhitekt Nikola Bašić. Isti Nikola Bašić bio je i u Istambulu sa Zrilićem na sastancima koji su prethodili prodaji dviju marina u Zadru.
Mladen Ninčević je u svom investicijskom zahvatu kupio i teren na Relji preko puta Trgovačkog centra Relja. Taj teren prodavao je Grad Zadar, a Ninčević i Duca bili su najbolji ponuđači. Ninčević i Duca su kasnije upali u problem i sudski spor sa stanarima susjedne zgrade čije je dvorište također prodano Ninčeviću od strane Grada Zadra bez suglasnosti stanara. Ninčević je nedavno objavio da isti teren prodaje, a na tom terenu je također imao velikih gubitaka. Da li se ovdje radilo o slučajnosti ili su Ninčević i Duca namjerno “navučeni” na dva projekta koji kao da su pripremani od strane jačih igrača kojima njihov investicijski zamah stvara svojevrsnu nervozu te ih na tržištu prikazuje nesposobnima, procjenite sami.
Nedavno je DOGUS grupa objavila interes za preuzimanjem KK Zadar. Tim potezom DOGUS grupa je zakoračila otvoreno u lokalnu politiku grada Zadra. U zadarskim kuloarima možete čuti dvije teorije tog poteza. Jedna teorija je da je lokalna politička elita zbog financijskih problema sa KK Zadar, uvjetovala upravu DOGUS grupe da preuzme klub, odnosno da zatvori dugove kluba koji su se popeli na 40 milijuna kuna i na taj način opere kriminal koji se u tom klubu već godinama događa, a sve to za brzo donošenje odluka na Vijeću u korist grupe ili rješavanje papirologije i dokumentacije potrebne za sprovedbu investicija koju primjerice Ninčević može samo sanjati.
Druga teorija je ljubav Zrilićeve kćeri Zdenke prema košarci. Naime, Zrilić navodno već duže vrijeme kod kuće sluša želje svoje kćeri za vođenjem KK Zadar. Prema toj teoriji Zrilić ubija dvije muhe jednim potezom. Udovoljava ambicijama kćeri riješavajući Grad Zadar utega kriminala u KK Zadar, a sve to na račun DOGUS grupe.
Koja je od ovih dviju teorija istinita, pokušati ćemo doznati.
Ovo je samo jedan od primjera kako su investicije u Zadru poželjne samo ako ih radi određena grupacija. Građani grada Zadra dovedeni su u pat poziciju u kojoj mogu samo prihvaćati što im se prezentira kao “najbolje rješenje”. Pravo na vlastito mišljenje nemaju, taj luksuz im je odavno ukinula lokalna vlast u suradnji sa par sumnjivih poduzetnika.
Da je DOGUS grupa u Zadar došla preko nekog drugog pitanje je da li bi bila uspješna i prezentirana u medijima na jednak način kao što je sada. Očito je da se uprava DOGUS grupe upravo zbog toga obratila ovoj grupaciji u nadi da će sve investicije proći bez većih problema, političkog reketa kao i reketa raznih lokalnih grupacija i sličnih problema na koje su već nailazili svi dosadašnji investitori.
Dali su dobro odabrali pokazati će vrijeme.
Z.B.
