Iako su već ispisane kartice i kartice novinskog teksta o optužnici USKOK-a protiv aktualnog zadarskog gradonačelnika i bivšeg ministra prometa Božidara Kalmete, Zdravka Livakovića, bivšeg državnog tajnika za infrastrukturu, Milivoja Mikulića, bivšeg člana uprave HAC-a i bivšeg pomoćnik ministra Kalmete, te još devet drugih bivših visokopozicioniranih članova uprave HAC-a i HC-a kao i nekih građevinskih poduzetnika, do sada u javnost još nisu izišli konkretni njihovi iskazi dani USKOK-u tijekom istrage.
A čitajući te “ispovijedi” vrlo se detaljno može vidjeti kako je funkcionirala “zločinačka udruga” koju USKOK optužnicom tereti za zlouporabe položaja i ovlasti, primanja i davanja mita, poticanja na primanje mita te pomaganja u primanju mita. Obzirom da optužnica koja ih tereti za izvlačenje milijuna i milijuna kuna ima stotinjak stranica i da je sve to nemoguće svesti na nekoliko kartica novinskog teksta, izdvojit ćemo samo neke najzanimljivije iskaze kako okrivljenih tako i svjedoka u ovom postupku.
Tako, primjerice, bivši predsjednik Uprave HAC-a Dražen Guštin svjedoči kako nema nikakve dvojbe da su Kalmeta i Livaković bili stvarni autoriteti u HAC-u. Prema njemu, predsjednik Uprave Mario Crnjak bio je samo formalno prvi čovjek tvrtke, dok je javna tajna bila da su Josip Sapunar (član Uprave HAC-a) i pomoćnik ministra i također član uprave HAC-a Milivoj Mikulić vodili glavnu riječ u Upravi. Oni su, prema Guštinu, bili Livakovićevi ljudi, a on je preuzeo incijativu u kadrovskim pitanjima i organizaciji projekata.
– U Kalmetinu struju spadali su Livaković, Mikulić i Sapunar te Sandro Vukelić (direktor Sektora za građenje i bivši voditelj gradnje luke Gaženica). Od 2004. do 2006. godine Livaković je imao dominantan utjecaj na odabir projekata koji će se graditi i na organizaciju same gradnje, no ne znam je li imao izravnog utjecaja na odabir izvođača – posvjedočio je Guštin.
Crnjak, pak, u svom iskazu navodi da je bio predsjednik Uprave HAC-a od 1. srpnja 2004. do 14. prosinca 2007. godine kada je izravno podnio ostavku Ivi Sanaderu. Kaže i da je prije toga tri puta podnosio ostavku no da nitko nije reagirao. Ustvrdio je da je formalno bio predsjednik Uprave, ali da nije mogao zaista voditi tvrtku jer ga je opstruirala Livakovićeva struja. Mikulić i Sapunar su, kaže, držali ključne resore tvrtke, građenje i financije.
– O svemu sam pismeno obavijestio ministra Kalmetu, a on mi je rekao da nepotrebno dramatiziram i da će se situacija popraviti – iskazao je Crnjak. USKOK je zaključio da ovi iskazi, osim što oni ukazuju na “način funkcioniranja HAC-a koji je sastavni dio kriminalnog udruženja, jasnim čine i okolnost da se sve odvija pod vodstvom okrivljenika Božidara Kalmete i pod njegovom zaštitom”.
PORINUĆE REMORKERA
Zlatko Rugan, član NO-a Hrvatskih cesta od 2004. do 2011. godine, posvjedočio je kako su Kalmeta kao predsjednik Skupštine HC-a i Livaković, kao predsjednik NO-a i tadašnji državni tajnik i bliski Kalmetin suradnik, bili ključni u donošenju odluka poput onih što će se, kada i za koju cijenu graditi, a okrivljenik Stjepko Boban, predsjednik Uprave HC-a, operativno je provodio njihove odluke.
Kako su se “namještali” poslovi u cestogradnji govorio je i Đuro Podvezanec koji je od 1993. do 2009. bio direktor “Cesta Varaždin” koje je sudjelovalo u cestogradnji i izgradnji autoesta po Hrvatskoj. Kazao je da je bio nepopularan u HC-u zbog svoje “neskolonosti neprincipijelnim ustupcima i isplatama provizija”.
– Sapunar je, kao član Uprave HAC-a, od mene tražio da se “Ceste Varaždin” povuku s natječaja za izgradnju zadnje dionice ceste prema mađarskoj granici. Htio je da posao dobije neki građevinar iz Zeline koji je po struci pekar. Sapunar mi je, kad sam ga pitao zašto da se povučem, rekao da je to na zahtjev više instancije, ali nije htio reći koja je to instancija. Nakon što sam odbio povući se, došlo je do problema s naplatom u odnosu na HAC iako su “Ceste Varaždin” uredno izvršavale svoje obveze. Zato smo bili prisiljeni uzimati kredite da premostimo nelikvidnost – iskazao je Podvezanec.
Igor Premilovac, vlasnik tvrtke “Remorker”, u svom je iskazu priznao ono za što ga USKOK tereti te je rekao da je Sapunaru, nakon što su se upoznali, rekao da zna kako će doći do gotovine. USKOK smatra da su HAC-ovi podizvođači na račun Premilovčeve češke tvrtke uplatili najmanje 30 milijuna kuna kako bi ih HAC angažirao na izvođenju radova te im osigurao povoljniji položaj u naplati potraživanja. Premilovac je od tog novca najmanje 5,5 milijuna kuna zadržao, a najmanje 24,5 milijuna kuna predao je Sapunaru koji je novac podijelio s Livakovićem, Mikulićem i Bobanom.
Premilovac je rekao da je od Sapunara dobivao imena firmi na koje bi sačinjavao ugovore s društvima koje je on kontrolirao. Tvrtkama koje mu je dao Sapunar s ugovorima je dostavljao i fakture,te bi, kad bi oni isplatili novac njegovim tvrtkama, sačinjavao ugovore između tih društava i tvrtke “Remorker International” i obavljao plaćanja na dva računa u austrijskim bankama. S tih je računa dizao gotovinu, da bi novac, umanjen za svoju proviziju, davao Sapunaru ili osobi koji bi on odredio. U tu svrhu on je u ime firmi “Život na sjeveru” d.o.o., “Novi dan” do.o.o, “Akula savjetovanje” d.o.o., “Zelot” d.o.o., “Pean komunikacije” d.o.o. i obrta “Bader agencija” sastavljao ugovore s tvrtkama “Viadukt” d.d., “Osijek Koteks” d.d., “Strabag” d.o.o. Zagreb, “Granit Skopje” i “Zagorje Tehnobeton” d.d. i temeljem tih ugovora ispostavljao fakture za poslove koji nikad nisu obavljeni.
Kako su podizvođači uplaćivali novac na ime izmišljenih radova Premilovčevoj tvrtki svjedočio je Drago Tadić, direktor “Osijek Koteksa”, fitrme koja je poslovala s HAC-om.
IMOTSKA POSLA
– Kad bi građevinske tvrtke dobile posao, praksa je bila da su članovi UO HAC-a dijelili poslove. Mikulić je tako od mene tražio da kao kooperanta uzmem tvrtku njegovog brata “Dinarik” d.o.o. Kako u državnom proračunu ne bi nastao deficit zbog plaćanja faktura od HAC-a, zadnjih mjeseci izvođači ne bi ispostavljali situacije. Tako mi od rujna do prosinca 2005. godine nismo ispostavljali situacije, a radilo se mjesečno o šest do 12 milijuna kuna koje smo trebali dobiti. Zbog toga smo krajem 2005. bili u problemima, a kad sam se obratio Sapunaru on je rekao: “Nisi prijatelj firme, radiš, a ništa ne pridonosiš”. Dotad moja firma nije ništa plaćala HAC-u, a tad sam shvatio da moram platiti. Tada se pojavio Mikulić i rekao mu isto što i Sapunar pa sam izvukao “keš”, oko milijun kuna, i dao ih Sapunaru i Mikuliću tijekom 2006. u Zagrebu ispred jednog restorana. Tad sam postao “prijatelj firme” – kazao je Tadić.
Nadalje je naveo da je Mikulić u ime tog prijateljstva tražio od njega da financira projekt dvorane u njegovom selu kod Imotskog, pa je on na račun projektanta uplatio 250.000 kuna koje je u knjigovodstvu svoje tvrtke iskazao kao donaciju. Koliko je bilo važno da se to “prijateljstvo” nastavi govori i Tadićeva priča po kojoj je morao u svojoj tvrtki zaposliti i Sandra Vukelića koji je do dolaska Marija Lovrinčevića bio direktor građenja u HAC-u d.o.o. te ga je čak imenovao članom Uprave.
– Jednom sam bio u HAC-u kada je došao Sapunar i donio ugovor, potpisao ga i lupio pečat, a da ga nije niti pogledao. Radilo se o tome da “Osijek Koteks” na ime konzaltinga treba nekoj firmi platiti oko 270.000 kuna. Sapunar je za tu firmu, a kasnije sam saznao da se radi o firmi “Zelot” d.o.o., rekao da je “njiihova”, a time mislim njegova, Livakovićeva i Mikulićeva. To je bilo čisto izvlačenje novca iz moje firme. Zbog tog “prijateljstva s HAC-om” dobili smo posao izvođenja građevinskih radova na kružnom toku Čepin i to bez natječaja – kazao je Tadić.
Što se tiče izgradnje “Kalmetine”, Božidar Kalmeta USKOK-u je rekao da je njega kao ministra interesiralo da ta cesta bude napravljena kao ključni infrastrukturni objekt za Zadar i županiju, te da ga nije zanimalo kako će se ona napraviti, koji će biti uvjeti natječaja i slično.
Direktor građevinske tvrtke “Viadukt” Damir Kezele, pak, o izgradnji “Kalmetine” je kazao da je, nakon što su dobili posao izgradnje ceste Zadar 2 – Gaženica, došao Mikulić i zamolio ga da, u cilju zapošljavanja lokalne operative, “Viadukt” prepusti njima zemljane radove. Mikulić je predložio da “Viadukt” sklopi ugovore o konzaltingu s firmama “Pean komunikacije” i “Bader agencija”, dakle Premilovčevim društvima preko kojih se izvlačio novac.
Vještaci su tako utvrdili da su od studenog 2005. do veljače 2008. godine “Pean komunikacije” fakturirale “Viaduktu” 21 račun na iznos od preko 13.300.000 kuna. “Viadukt” je na izgradnji tog dijela ceste angažirao osam lokalnih tvrtki kojima je morao isplatiti oko 190 milijuna kuna, a na taj je iznos plaćao pet posto provizije “Pean komunikacijama” za “konzalting”. Druga Premilovčeva firma, “Bader agencija”, “Viaduktu” je u godinu dana izdala četiri fakture na bruto iznos od preko 9.700.000 kuna.
SAMO GOTOVINA
O izgradnji čuvene “Kalmetine” USKOK-u je govorio i okrivljeni Sapunar koji je kazao da su mu se 2005. godine obratili Livaković, Mikulić i Boban i pitali ga zna li neku firmu preko koje bi mogli izvući novac. Napomenuo je da mu je prvo došao Livaković koji ga je upitao je li moguće da se preko neke tvrtke opere novac. Pao mu je na pamet Premilovac za kojeg tvrdi da mu nije bio prijatelj.
– Na jednom od sastanaka Livaković ili Milikulić rekli su mi da je sklopljen ugovor s “Viaduktom” za izgradnju brze ceste Zadar 2 – Gaženica i da su s dva člana uprave “Viadukta”, Kezeleom i Ivanom Berketom, suglasni da se novac na taj način izvlači. Razgovoru su nazočili Livaković, Mikulić i Boban – kazao je Sapunar koji je Premilovca uputio kod Kezelea u “Viadukt” da sve dogovore.
Ono što je “Viadukt” platio, Premilovac bi dizao u gotovini i davao njemu umanjeno za 20 posto svoje provizije. Od preostalog novca, Sapunar je, kaže, 30 posto davao uglavnom Berketu za “Vidaukt”, a 70 posto je odnosio Livakoviću većinom u njegov ured u ministarstvu. Kaže da mu je Livaković s vremena na vrijeme davao po nekoliko tisuća eura i da se ukupno radilo o oko 70.000 eura.
Sapunar je USKOK-u rekao i da mu je nekoliko puta prilikom primopredaje novca Livaković govorio kuda ide novac i da je izrijekom spomenuo Kalmetu i to da novac ide za Kalmetu i za Zadar. On kaže da mu je iz toga bilo jasno da novac ide za Kalmetu osobno i za grupaciju oko njega koju su zvali Zadar. Novac je predavao najčešće jednom mjesečno. Posvjedočio je i da je zbog angažmana oko “Kalmetine” Stjepku Bobanu od tvrtke “Gortan” kupljen stan u Zadru i apartman u Petrčanima.
Okrivljeni Berket, od 2005. do 2010. direktor financija “Viadukta” i član Uprave te firme, posvjedočio je u većini isto kao i Sapunar, no USKOK-u je još pojasnio i kako su se organizirale hrvatske građevinske tvrtke i kako su dobivale pojedine poslove, a sve to pod “kumstvom” Božidara Kalmete. Naime, Berket je rekao da je Kalmeta zamislio da se, obzirom na čitav niz infrastrukturnih radova u cestogradnji tih godina, hrvatske firme udruže i podnose zajedničke ponude na natječaje kako bi one lakše dobili unosne poslove, a ne strane firme koje su se isto javljale na natječaje.
ŠIFRA: 10 POSTO
– Tako je, primjerice, bilo dogovoreno da “Konstruktor inženjering” bude vodeći partner za izgradnju cesta na jugu. “Viadukt” i “Hidroelektra niskogradnja” postale bi vodeći partner za izgradnju cesta u Istri, dok je za Slavoniju ostavljena mogućnost dogovora prema njihovim financijskim mogućnostima. Sve nam je na sastanku predlagao Kezele, govoreći da prenosi direktive Kalmete i Livakovića, a Kezele je tako postao glavni predstavnik građevinske operative. Rukovodeće osobe građevinskih firmi koje su bile uključene u projekte imale su saznanja i prije formalnog raspisivanja natječaja da će on biti raspisan za pojedinu dionicu i imale su direktan uvid u projektnu dokumentaciju koju su pripremali i izvršavali projektanti od kojih je najvažniji bio HGK – kazao je Berket dodajući da je Kezelea upozoravao na ugovore s Premilovčevim tvrtkama jer mu se pet posto proivizije za gradilišne koordinacije činilo kao prevelik iznos.
Napomenuo je da mu je Kezele rekao da je vrijednost radova 460 milijuna kuna bez PDV-a. Od izvučenog novca koji se vraćao u “Viadukt” Berket je, kaže, od Kezelea u nekoliko navrata dobio ukupno 780.000 kuna, a uvijek mu je pri predaji novca naglasio da je to njegov udio za “Kalmetinu”.
O ovom dogovoru govorio je i Drago Tadić koji je USKOK-u rekao da je po njegovoj procjeni vrijednost radova na “Kalmetini” bila oko 400.000.000 do 450.000.000a kuna, no kako se nitko, po dogovoru i Livakovićevim uputama, nije javio osim “Viadukta” tako je cijena dosegla oko 650 milijuna kuna.
Direktor “Osijek Koteksta” još je pojasnio i da je dogovor bio da se onim firmama koje se nisu javile na natječaj ili koje su nesastavljanjem dokumentacije omogućile drugom konzorciju da pobijedi, da neka nadoknada odnosno da ih se obešteti.
– Ukratko, država je plaća i kad se radilo i kad se nije radilo. Primjerice, ako je “Osijek Koteksu” u okviru konzorcija trebalo pripasti 10 posto cijene za radove koje bi izvodila ta tvrtka onda bi “Osijek Koteksu” trebalo biti nadoknađeno 10 posto od čiste zarade “Viadukta”. Moja tvrtka obeštećena je tako što je u okviru posla “Rijeka – Rupa” po HAC-u isplaćeno 12 milijuna kuna po osnovi vantroškovničnih radova koji nikad nisu izvedeni niti su trebali biti izvedeni – posvjedočio je Tadić.
USKOK je ispitao i mnoge druge svjedoke, direktore građevinskih tvrtki koje su tad drmale Hrvatskom i svi su više manje govorili isto o načinu na koji je tad funkcionirala cestogradnja u Hrvata. Naravno, što će i kako govoriti pred sudom tek ćemo vidjeti nakon što krene suđenje u jednoj od najvećih korupcijskih afera u Hrvata.
LUPANJE PO LEĐIMA KAO DOBAR ZNAK
Zanimljiv je jedan dio iskaza Marija Lovrinčevića, koji se kroz istragu spominje kao čovjek koji nije pripadao Kalmetinoj struji. On je, među ostalim, kazao da je došao za člana Uprave HAC-a umjesto Mikulića za kojeg mu je Ivo Sanader rekao da “nešto muti”. Čim je došao, smijenio je Sandra Vukelića, direktora Sektora za građenje. No, ubrzo mu je prišao Livaković i rekao mu da što on misli, da ne može tek tako smijeniti direktora građenja i da se valjda nešto tu pita njega i Kalmetu. Istaknuo je da je Kalmeta obožavao Livakovića, Mikulića i Sapunara, a posebo je govorio o “ljubavi Sapunara i Kalmete”.
– Kalmeta mu se obraćao riječima “E Sapi, e Sapi, di si Sapi”, pa ga je znao lupkati po leđima. Mislim da mene ministar tako udari po leđima, to bi meni značilo, iskreno vam govorim. Kad sam došao bio sam mlad i zelen i to mi je tad puno značilo, no sad više ne – kazao je Lovrinčević istražiteljima USKOK-a
ZDdanas/Slobodna Dalmacija
