Dva je mjeseca ponavljao i pokušavao objasniti da polica dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO-a mora poskupjeti sa 70 na 89 kuna, jer se država ne pridržava svoje zakonske obveze i ne plaća dopunsko osiguranje za sve skupine ljudi koje je oslobodila plaćanja police dopunskog osiguranja, pa se financijski teret mora prebaciti na građane, koji svoju policu plaćaju uredno i u roku.
U javnu raspravu uputio je i prijedlog izmjena zakona o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, prema kojemu je dodatni namet trebao krenuti od početka srpnja.
No, ministar zdravlja Dario Nakić preko noći je promijenio retoriku. Poskupljenje police dopunskog osiguranja HZZO-a kao prva ‘reformska mjera’ koja je, po njemu, značila hitnu pomoć protiv financijskog urušavanja zdravstvenog sustava, prebačena je u posljednje redove reformskih zahvata.
I lijepo je bilo čuti kako ministar zdravlja na Kongresu Udruge poslodavaca u zdravstvu, održanom nedavno u Opatiji, umjesto o poskupljenjima, svoje predavanje započinje riječima kako je kvalitetno i dostupno zdravstvo civilizacijski doseg te će u našoj zemlji takvo i ostati, bez obzira na materijalno stanje pojedinca.
Pitanje je, naravno, može li se u to vjerovati ili se radi tek o praznim riječima, no prepunom dvoranom prostrujio je tihi žamor kada je rekao kako postoji mogućnost odgode povećanja cijene police dopunskog osiguranja.
Novinarima je kasnije izjavio: “Nismo još donijeli konačnu odluku, ali u ovom trenutku mogu reći da ćemo razmisliti o vremenu donošenja odluke o povećanju cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja sa 70 na 89 kuna i vremenu kada bi bilo dobro da se krene, ukoliko ne ispunimo sve ono što očekujemo s racionalizacijom.”
Neodlučna odluka
Zašto je promijenio odluku? “U proceduru povećanja cijene police dopunskog osiguranja smo krenuli, jer smo procijenili da sve naše mjere racionalizacije neće moći u potpunosti pomoći da zakrpamo sve rupe i da osiguramo financijski stabilan zdravstveni sustav. U međuvremenu smo razgovarali sa socijalnim partnerima o tim mogućnostima i svi su se, bez iznimke, složili da je reforma potrebna, da je sadržaj prihvatljiv. Osnovne su zamjerke bile oko redoslijeda provođenja određenih mjera”, objasnio je Nakić razloge zbog koji je odustao od prikupljanja dodatnih oko 300 milijuna kuna od građana.
Naglasio je da će se u smanjenje troškova zdravstvenog sustava ići reformom hitne službe, strogom kontrolom rada i financijskog poslovanja bolnica, kontrolom potrošnje lijekova, posebno antibiotika i skupih lijekova, kontrolom korištenja godišnjih odmora i odlazaka liječnika na kongrese, a dopusnicu za dodatni rad moći će dobiti samo liječnici koji uredno obave svoj posao i potpišu suglasnost za rad dulji od 48 sati tjedno na svom radnom mjestu u bolnici. Nakićev je plan da reformskim mjerama smanji godišnje troškove u sustavu za 500 milijuna kuna i poveća prihode za 400 milijuna kako bi dug od 2,5 milijardi kuna bio vraćen do kraja 2018. godine ili, kako je rekao, svakako do kraja mandata. No, već u prva tri mjeseca ove godine bolnice su proizvele dodatni gubitak od 160 milijuna kuna.
Poznato je da je najava poskupljenja police dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO-a pobudila veliko nezadovoljstvo javnosti. Ovom potezu suprotstavio se i član vladajuće koalicije Milivoj Špika (BUZ), a oporbena Hrvatska stranka umirovljenika je uz pomoć Foruma mladih SDP-a pokrenula potpisivanje peticije protiv povećanja cijene police, koju je u dvadesetak dana potpisalo više od 90.000 građana.
No, u kuloarima opatijskoga kongresa govorilo se da Nakić u nagloj promijeni odluke nije podlegao pritiscima javnosti nego pritisku iz vlastite stranke, i to iz samoga vrha HDZ-a. Neslužbene priče idu i dalje. Navodno je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko toliko nezadovoljan Nakićevim radom, ali i njegovim prebliskim odnosom s premijerom Tihomirom Oreškovićem, da mu se priprema smjena, pa je, navodno, već i dogovorio tko će u lipnju, kad završe unutarstranački izbori, ući u kabinet ministra zdravlja. Vrijeme će pokazati istinitost ovih spekulacija, no da nisu daleko od realnosti, ukazuje i nezadovoljstvo Nakićevim projektom racionalizacije bolničke mreže, koja bi se po njemu trebala regionalizirati.
Odbačeni Masterplan
Nakić je rekao kako nije zaživio Nacionalni plan razvoja bolnica, tzv. Masterplan koji mu je ostavila prethodna Vlada, a koji detaljno predviđa funkcionalno spajanje bolnica i odjela po regijama, jačanje dnevnih bolnica, smanjenje broja akutnih i povećanje palijativnih postelja. SDP-ova vlada je u izradu Masterplana uložila 200.000 eura, u njega je uloženo i puno truda i puno vremena zdravstvene administracije koju je vodio Rajko Ostojić, a potom Siniša Varga. Na žalost, ovaj dokument, koji je podložan i modifikacijama, kod aktualnog ministra nije u igri, ali on ipak govori o uštedama koje će se postići racionalizacijom bolničkog sustava i to funkcionalnim povezivanjem bolnica i gašenjem nekih odjela. Njegov plan racionalnijeg poslovanja bolničkog sustava jest plan regionalizacije bolničke mreže.
To znači, kako je rekao na Kongresu u Opatiji, da je Hrvatskoj dovoljna samo jedna nacionalna bolnica. Bio bi to Klinički bolnički centar “Zagreb”. Imali bismo zatim osam regionalnih bolnica, među kojima pet na višoj i tri na nižoj razini, dvije subregionalne bolnice, dok bi ostale bile lokalne bolnice. Iako ministar Nakić nije ulazio u detalje o tome što bi, u stručnim i financijskim okvirima, značila regionalizacija bolnica, logično je da bi isključivo KBC “Zagreb” imao mogućnost razvoja vrhunske medicine i primjene složenih zahvata, dok bi današnji klinički bolnički centri u Rijeci, Osijeku, Splitu, ali i KBC “Sestre milosrdnice” u Zagrebu pale na niži status, postale bi regionalne bolnice, što znači i ograničenje u pružanju zdravstvenih usluga. Naravno, ovakve promjene bile bi izravno povezane i s manjim bolničkim budžetom.
Međutim, regionalizacija bolničke mreže izazvala je novi, čini se još veći prijepor nego cijena police dopunskog osiguranja.
“Most se ne slaže s regionalizacijom bolnica!”, reagirala je dr. Ines Strenja Linić, saborska zastupnica Mosta i predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo. Odnosno, objasnila je, “o tome treba li nam samo jedan ili četiri klinička bolnička centra koja su, treba znati, dio sveučilišta i nastavne su baze medicinskih fakulteta, ne postoji konsenzus. I, prije bilo kakvih promjena, ovo pitanje zahtijeva široku javnu raspravu”, rekla je Strenja Linić i dodala da je gašenje pojedinih bolničkih odjela također pitanje za široku javnu raspravu.
Dr. Mirna Šitum, pročelnica Ureda za zdravstvo Grada Zagreba, jasno je i otvorena rekla da, ako Grad preuzme velike bolnice, koje danas imaju nacionalni status, traži za to i adekvatan budžet.
Split ne popušta
Na najavu ministra zdravlja da će KBC “Split” izgubiti status nacionalne i postati regionalna bolnica, suprotstavio se i istaknuti HDZ-ovac dr. Dujomir Marasović, koji je u dva mandata obnašao funkciju ravnatelja splitskoga KBC-a. Za Slobodnu Dalmaciju rekao je kako je nedopustivo da KBC “Split” postane nekakva regionalna bolnica i izgubi status KBC-a. “Ne može splitska bolnica, koja ima više od 3300 zaposlenika, 1426 stacionarnih kreveta i 269 kreveta u dnevnim bolnicama, imati isti status kao zadarska ili varaždinska bolnica. Mi smo znanstvena institucija, na nas se ‘naslanja’ Medicinski fakultet u Splitu, čije kadrove educiramo, od njih stvaramo liječnike, specijaliste, održavamo nastavu, a ako postanemo regionalna bolnica, to bi bilo dovedeno u pitanje”, rekao je dr. Marasović. “Mi u Splitu to nećemo dopustiti, a ministar zdravlja Nakić mora povući ovu odluku ili prijedlog”, zaključio je. Drži također da je ministrova politika potpuno pogrešna, kontraproduktivna te kako ministar od nje mora odustati, za dobrobit hrvatskih građana i hrvatskog zdravstvenog sustava, u suprotnom će to biti degradacija kompletnog zdravstvenog sustava.
Prema svemu sudeći, ministar zdravlja Dario Nakić sa svojim reformskim idejama ne kotira osobito ni u dijelu članstva vlastite stranke, a čini se ni kod partnera mostovaca, što svakako govori u prilog onih koji njegovu ministarsku budućnost dovode u ozbiljno pitanje.
