fbpx round image on layout top

DETALJI VELIKE PRAVOSUDNE AFERE Odvjetnik Robert Izidor Majić prijavio Dinku Cvitanu Kerol Sablić Radman, suca Borisa Radmana, Marijanu Stipić, Mašu Jurjević…

26. siječnja 2018. by urednik divider image

NACIONAL OTKRIVA DETALJE velike pravosudne afere, prijave upućene DORH-u koja budi sumnju da je grupa pravosudnih dužnosnika na području Zadra umiješana u ozbiljne zlouporabe službenih položaja, sukob interesa i sprege s kriminalnim miljeom

Nacional je prije nekoliko dana dobio na uvid jednu nesvakidašnju prijavu koja budi osnovanu sumnju da je jedan dio pravosudnih dužnosnika na području Zadra umiješan u ozbiljne zlouporabe službenih položaja, trgovinu utjecajem i sprege s lokalnim interesnim grupacijama i nepotizam širokih razmjera, vjerojatno praćen razgranatom kapilarnom korupcijom. Ovaj slučaj zanimljiv je za širu javnost jer pruža dubinski uvid u to s kakvim se sve problemima mogu suočiti pojedinci koji se nađu na udaru tako kontaminiranog pravosudnog sustava. U pravosudnim krugovima u Hrvatskoj događa se doista svašta, vode se često bitke ispod svake razine dobrog ukusa, manipulira se sudskim postupcima na najvišim razinama i to s posljedicama koje ponekad doslovno ugrožavaju nacionalnu sigurnost, ali se unatoč svemu tomu rijetko događa da jedan odvjetnik podnosi prijavu protiv zaposlenika državnog odvjetništva.

UPRAVO TO OTKRIVA DOKUMENT u koji je Nacional dobio uvid. Dokument je posebno zanimljiv i zato što govori o slučaju u koji je na doslovno kafkijanski način uvučen Mladen Ninčević, jedan od direktora izdavača tjednika Nacional. Zadarski odvjetnik Robert Izidor Majić u srpnju prošle godine poslao je Državnom odvjetništvu RH prijavu u kojoj tadašnju zamjenicu općinskog državnog odvjetnika u Zadru Kerol Sablić Radman i njezinu državnoodvjetničku savjetnicu Mašu Jurjević tereti za “nezakonito, neprofesionalno, protupravno i zlonamjerno djelovanje”.

U sukusu prijave Majić tvrdi da su njih dvije od njega pokušale iznuditi izjavu kojom bi on lažno optužio Ninčevića da je sudjelovao u sklapanju lihvarskog ugovora na štetu izvjesnog Ive Medića. Majićevo priznanje trebalo je poslužiti kao dokaz u postupku koji je Medić pokrenuo protiv Ninčevića, ali koji je po svemu sudeći potpuno neosnovan i nije potkrijepljen nikakvim dokazima. Da situacija bude apsurdnija, Majić je odvjetnik koji je u spornoj situaciji zastupao Medića.

PRIJE NEGO ŠTO JE PODNIO tu prijavu, Majić je još sredinom 2016. poslao sličnu predstavku Ministarstvu pravosuđa. U njoj je iznio nezadovoljstvo postupanjem Općinskog državnog odvjetništva u Zadru. U prijavi koju je u srpnju 2017. poslao DORH-u tvrdi da je nepravedno optužen za sklapanje lihvarskog ugovora u kojem nije sudjelovao niti je pisao taj ugovor. Da apsurd bude još veći, Majić je optužen za prijevaru vlastitog klijenta koji to demantira. Majić je u toj prijavi napisao da je još 2014. protiv njega i još tri suoptužene osobe – Mladena Ninčevića, njegove supruge Sarah-Jane Ninčević i Mile Paraća te tvrtke Ekskluziv Kožino – podignuta optužnica zbog navodnog pomaganja u pisanju i sklapanju lihvarskog ugovora na štetu tvrtke Ive iz Kožina i njezina direktora Ive Medića. Majić je kao odvjetnik Medića zastupao u nekim ranijim pravnim poslovima. Lihvarskim je ugovorom, prema navodima optužnice, tvrtka Ekskluziv Kožino trebala tvrtki Ive protupravno oduzeti nekretninu u naselju Kožino blizu Zadra koja se nalazi na atraktivnoj lokaciji uz samu obalu.

MAJIĆ JE, NAVODI SE DALJE U PRIJAVI, krajem 2015. dobio službeno rješenje o otvaranju istrage protiv njega i ostalih troje suoptuženih, nakon čega je osobno otišao na razgovor sa savjetnicom Jurjević koja je od njega tražila da prizna djelo i tako izbjegne težu kaznu. U prijavi Majić navodi da je “Jurjević od njega tražila da prizna da je pomogao Mladenu Ninčeviću da prevari Ivu Medića i otme mu kuću”, i to tako da je sastavljao protupravne lihvarske kupoprodajne ugovore, iako je, kako je tvrdila Jurjević, znao da se radi o ugovorima o zajmu te je tražila i da u svojem iskazu tereti prvookrivljenog Ninčevića, što je Majić kategorički odbio.

MAJIĆ U PRIJAVI TVRDI kako je po nalogu suca istrage vještačeno njegovo računalo i elektronska pošta koju je razmjenjivao sa svojim klijentom Ivom Medićem te da je vještačenje potvrdilo da on nije pisao spomenuti kupoprodajni ugovor, već ga je kao odvjetnik Ive Medića dobio na uvid s molbom da ga provjeri i pravno rastumači svojem klijentu. Majić dalje navodi i da ga u kasnijim saslušanjima nije teretio ni oštećeni, njegov klijent Ive Medić. Posve suprotno, Medić je, stoji u prijavi, u nekoliko navrata dolazio u Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i tražio da se povuče optužnica protiv njegova odvjetnika Roberta Majića kojeg ni u jednom trenutku nije teretio za nanošenje štete.

Majić u prijavi tvrdi da je savjetnica Jurjević Mediću prilikom jednog od takvih razgovora u kojima je on zahtijevao povlačenje optužnice protiv svojeg odvjetnika izjavila da “mu (Mediću) to ne pada napamet tražiti jer će izgubiti kuću te da odvjetnik Majić treba biti optužen”.

Majić u prijavi DORH-u tvrdi da savjetnica Jurjević nije djelovala sama, već po isključivom nalogu zamjenice općinskog državnog odvjetnika Kerol Sablić Radman, zbog čega ih obje tereti za kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti i sprječavanja dokazivanja.

Odvjetnik Majić u prijavi tvrdi i da je Kerol Sablić Radman ciljano preuzela slučaj Ive Medića, i to zato što je Medićev brat Boris Medić kućni prijatelj obitelji Radman – zamjenice općinske državne odvjetnice Sablić Radman i njezina supruga Borisa Radmana, suca Županijskog suda u Zadru – te je kao građevinski poduzetnik bio angažiran na izgradnji obiteljske kuće Radmanovih u Petrčanima kod Zadra. U tijeku istrage, kako se dalje navodi u prijavi, bio je saslušan i Boris Medić koji je odvjetnika Majića teretio kao osobu “koja je prevarila njegova brata”, iako sam Ivan Medić to ne tvrdi.

KAO GLAVNOG NALOGODAVCA I ORGANIZATORA CIJELOG SLUČAJA MAJIĆ SPOMINJE SUCA KAZNENOG ODJELA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZADRU BORISA RADMANA

ODVJETNIK MAJIĆ U PRIJAVI NAVODI i da se zamjenica općinskog državnog odvjetnika Kerol Sablić Radman nije izuzela iz postupka unatoč obiteljskoj povezanosti s obitelji Medić, “ali i zbog nekih drugih poznanstava i interesa”, što je po službenoj dužnosti trebala, nego je iskonstruirala kazneni postupak protiv njega kao četvrtooptuženog, jednako kao i protiv ostale trojice suoptuženih, a kao glavnog nalogodavca i organizatora cijelog slučaja spominje njezina supruga, suca kaznenog odjela Županijskog suda u Zadru Borisa Radmana.

Majić u istoj prijavi tvrdi i da je tadašnja općinska državna odvjetnica Marijana Stipić (koja je u međuvremenu smijenjena i naslijedio ju je Ivan Škara) bila upoznata s namjerama i neprofesionalnim postupcima njezine tadašnje zamjenice Kerol Sablić Radman, no nije poduzela ništa da to spriječi. Na samom kraju prijave odvjetnik Majić kao glavni razlog napada bračnog para Radman na njega navodi njihov pokušaj da osuđujućom presudom protiv njega kao odvjetnika oštećenog Medića, kojeg optužuju da je navodno radio protiv interesa svojeg klijenta, sruše ugovor o kupnji kuće jer se, kako tvrdi, u međuvremenu izgleda našao drugi kupac koji je spreman za kupovinu te nekretnine platiti veću cijenu, s obzirom na to da je prošlo 5 godina od kupoprodaje te je tržište danas puno bolje, a u čemu, dodao je, i Medić a i bračni par Radman zasigurno imaju osobne interese.

ODVJETNIK ROBERT IZIDOR MAJIĆ odbio je za Nacional odgovarati na pitanja vezana uz prijavu. On je o tom slučaju izjavio: “Iznenađen sam da ste uopće došli do te prijave, no iskreno se nadam da je, baš kao što je došla do vas, prijava došla i do onoga kome sam je slao – do glavnog državnog odvjetnika RH jer ovdje je riječ o izuzetno ozbiljnoj stvari i vrlo specifičnom postupku”, kazao je Majić u kratkom pismenom odgovoru koji nam je poslao. “Ovom prijavom pokušao sam inicirati da se protiv osoba spomenutih u prijavi temeljem zakona provede istraga na okolnosti koje sam naveo. Prijavu ne želim komentirati. Mogu jedino reći da je točno da sam imenom i prezimenom prijavio određene osobe za točno određene događaje i radnje koje su iste vršile a i dalje vrše, radi se o ozbiljnim stvarima koje se ni u poluozbiljnoj zemlji, a kamoli u ozbiljnoj, ne bi smjele događati. Slobodan sam reći da sam čuo da su se ovakvi ili slični slučajevi događali u prošlom stoljeću, u nekim prošlim vremenima, za vrijeme staljinizma u Rusiji, istočnoj Njemačkoj, ili Rumunjskoj za vrijeme vladavine Nicolaea Ceausescua. No čini se da se nešto slično ili isto događa i danas”, kaže Majić.

“NAIME, POSVE JE SIGURNO DA OSOBE koje sam naveo i prijavio ne bi smjele i ne smiju obnašati dužnosti koje danas obnašaju, ne smiju imati tako važne i odgovorne dužnosti u ovom ni u bilo kojem društvu, a osobito ne tako snažne alate u svojim rukama da se pod geslom ‘u ime pravde’ bave nedopuštenim, nemoralnim i nezakonitim radnjama koje se u slobodnom rječniku nazivaju kriminalom, jer istima je mjesto na drugim mjestima – u jednoj od hrvatskih kaznionica, a nekima i u svetošimunskoj Zatvorskoj bolnici, na odjelu psihijatrije, a ne na tako odgovornim i ključnim mjestima u ovom društvu. Ukratko, u predmetnoj optužnici ja sam sporedna figura, tek četvrtookrivljeni. Tu sam se našao s ‘bolesnom’, ali ne samo bolesnom, već i unaprijed dobro isplaniranom tezom da sam pomogao nekim osobama da se protupravno okoriste, iako ja te osobe ne poznajem. Sasvim je sigurno da se ovdje ne radi o slučajnosti, sve je unaprijed dobro isplanirano, akteri su vrlo dobro poznati. Optužuje me se da sam pisao ugovor koji u stvarnosti nisam sastavljao, što je neosporno utvrđeno u predistražnom postupku vještačenjem, već sam ga dobio na svoj mail uz molbu moje stranke da ga pogledam i da joj ga rastumačim, što sam i učinio. A da stvar bude još bizarnija, mene nitko nije prijavio ni policiji ni državnom odvjetništvu, štoviše sam oštećenik me ne tereti, nitko me ne tereti. Dakle, analogija optuživanja je vrlo zanimljiva, pa ne morate biti pravnik ni odvjetnik da vam je potpuno jasno o čemu se ovdje radi”, objasnio je u pismenom odgovoru odvjetnik Majić.

Iz DORH-a su za Nacional potvrdili da su još 1. kolovoza 2016. od Ministarstva pravosuđa zaprimili predstavke koje je tom ministarstvu podnio odvjetnik Robert Izidor Majić te da je Ministarstvo pravosuđa zatražilo od DORH-a da dostavi obavijest tom ministarstvu kako bi ono moglo odgovoriti stranci, odnosno odvjetniku.

“DORH JE 15. RUJNA 2016. dostavio svoj odgovor Upravi za organizaciju pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa u kojem je, između ostalog, naveo da je analizom predstavki utvrdilo kako odvjetnik Majić u njima iznosi nezadovoljstvo činjenicom da je protiv njega Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo optužnicu i u njima detaljno analizira činjenična utvrđenja iz optužnice te iznosi razloge koji, po njegovu mišljenju, osporavaju navode iz optužnice, a sve navedeno zapravo predstavlja njegov odgovor na optužnicu. Dodajemo kako je navedenu optužnicu potvrdilo optužno vijeće nadležnog Općinskog suda u Zadru 5. rujna 2016. U odnosu na podnesak zaprimljen 8. kolovoza 2017., DORH smatra kako je riječ o ponovljenim navodima iz ranijih predstavki pri čemu naglašavamo kako je odbijen zahtjev jednog od okrivljenika iz spomenute optužnice (Mladena Ninčevića, op. N.) za izuzećem zamjenice općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, a na koju se odnosi i predstavka odvjetnika Roberta Izidora Majića”, stoji u odgovoru DORH-a.

O ZAHTJEVU O IZUZEĆU odlučivala je tada voditeljica odvjetništva u Zadru, danas smijenjena Marijana Stipić kojoj je odvjetnica Kerol Sablić Radman bila tada zamjenica, danas također smijenjena i to usprkos činjenici da je Kerol Sablić Radman priznala svoje poznanstvo s Medićima, što je i navela Marijana Stipić u odbijenici izuzeća.

Sve je počelo 2012. kada je Ninčevićeva supruga Sarah-Jane Ninčević putem svoje tvrtke Eksluziv Kožino od Medićeve tvrtke Ive kupila dio nedovršenog višestambenog objekta, s obzirom na to da su dva stana u objektu pripadala drugom vlasniku. Objekt ja bruto površine oko 900 kvadratnih metara, a korisnih prodajnih neto oko 630 kvadratnih metara. Gradnja je započeta krajem 80-ih godina i nikad nije završena te je 90% objekta u rohbau stanju na zemljištu površine oko 1000 kvadratnih metara. Tako nedovršen objekt, u rohbau fazi izgradnje, zapravo je imao ishodovanu građevinsku dozvolu za obiteljsku kuću P+1, no Medić ju je samoinicijativno značajno proširio i sagradio P+2+Po, što zapravo čini cjelokupni objekt nelegalnim. Kako objekt i nakon više od 25 godina nije dovršen, Medić je kao zakoniti zastupnik, tj. direktor društva Ive odlučio 2012. objekt prodati, a kao zainteresirani kupac pojavila se Sarah-Jane Ninčević ponudivši putem tvrtke Ekskluziv Kožino za cjelokupni objekt platiti iznos od 500.000 eura.

NINČEVIĆEVA TVRTKA I MEDIĆEVA TVRTKA potom su sklopili kupoprodajni ugovor u kojem je navedeno ako se ne sklope i ugovori o kupoprodaji s ostalim vlasnikom u objektu, da Ninčević ima pravo raskinuti ugovor s tvrtkom Ive. Nakon sklapanja ugovora sa svim vlasnicima objekta na račun tvrtke Ive koja nije bila u blokadi uplaćen je iznos od 107.500,00 eura. Ostatkom novca plaćen je jedan fiducijarni vjerovnik u iznosu od 50.700,00 eura, s iznosom od 150.000 eura isplaćen je preostali vlasnik u istom objektu, dok je prvi hipotekarni vjerovnik Zagrebačka banka plaćena 14 mjeseci nakon potpisa sukladno uvjetima iz kupoprodajnog ugovora u iznosu od 200.000 eura jer je Ivan Medić osobno dogovorio s Ninčevićem da ostane u jednom stanu u najmu 12 mjeseci koji je u cjelokupnom objektu jedini i bio podoban za stanovanje. Ugovor o tom najmu sklopljen je i solemniziran između Ive Medića i Ninčevićeve tvrtke. Tvrtka Ekskluziv Kožino nakon uplate, kako je za Nacional izjavio Ninčević, upisana je potom u zemljišnim knjigama kao novi vlasnik nekretnine. No nakon četiri mjeseca urednog podmirivanja dogovorenog mjesečnog najma, Medić je prestao s plaćanjem. Nacional je u više navrata pokušao stupiti u kontakt s Medićem kako bi on dao komentar ovog slučaja, ali je on odlučio ostati nedostupan.

“NAKON NEPUNA ČETIRI MJESECA Medić mi se obratio s ponudom da od mene ponovno otkupi objekt, tvrdeći kako ima sredstva za kupnju i da je spreman platiti više nego što sam ja platio nekretninu, tvrdeći da je emotivno vezan za nekretninu i da ga je sram svoje obitelji a posebno roditelja svoje supruge. Ponudio mi je iznos od 700.000 eura, što je uključivalo i plaćanje prve hipoteke Zabe, no nije mi predočio nikakav dokaz da zaista raspolaže novcem koji mi nudi za kuću. A kako imam dosta iskustva u prodaji nekretnina jer smo izgradili i prodali više od 600 svojih nekretnina, bio sam prilično siguran da netko tko je tek prodao kuću nije u mogućnosti ponovno kupiti istu i to za 200.000 eura više, što je sam Medić nudio. Ipak, da ne budem nekooperativan, zatražio sam tada od Medića da mi donese dokaz koji bi potvrdio da on doista raspolaže tim novcem – izvod s računa ili pismo namjere neke od financijskih institucija te sam mu rekao da ću nakon toga o tome ozbiljno razmisliti. Također sam mu rekao da je to prevelika cijena jer sam ja tu nekretninu kupio prije 4 mjeseca. No on kao što sam i pretpostavio nikakav dokaz nije donio, nego mi je umjesto dokaza o odobrenom kreditu ili novcu na računu donio punomoć koja je glasila na njegovo ime koju bi trebala potpisati naša tvrtka i opunomoćiti njega tako da on može zadužiti nekretninu, uzeti novac, raspolagati nekretninom po svom nahođenju i za svoj račun. Ostao sam u čudu kako mu samo tako nešto može pasti na pamet, a prestao je i plaćati dogovoreni najam za stan i nije ga platio sve do isteka ugovora, iako smo mu stalno slali opomene”, objasnio je Ninčević. Nakon isteka dogovorenog roka najma stana od 12 mjeseci Medić je odbio izaći iz stana i prepustiti ga uknjiženom vlasniku, unatoč činjenici da je tvrtka Ekskluziv Kožino u međuvremenu podmirila i sve svoje financijske obaveze sukladno ugovoru.

“UMJESTO DA IZAĐE IZ NEKRETNINE koja je njegovoj tvrtki Ive uredno plaćena, Medić je mene počeo optuživati da mu želim oteti objekt i da sam mu posudio novac uz lihvarsku kamatu te da to neće s njim lako ići. Ja sam potom tražio njegovo iseljenje sudskim putem, na što se Medić žalio, sud je zatim odbio njegove žalbe i prvi put zakazao datum iseljenja krajem 2014., da bi odmah zatim odjel za ovrhe pomaknuo datum iseljenja. Nekoliko dana nakon pomaka datuma iseljenja iz Županijskog suda stiže i sudska zabrana za raspolaganje nekretninom, uz obrazloženje da je zabrana određena na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva iz Zadra koje je pokrenulo kazneni postupak i zatražilo izvid. Drugim riječima, Općinsko državno odvjetništvo traži blokadu imovine naše tvrtke koju sam uredno platio i za koju raspolažem valjanim kupoprodajnim ugovorom. Posebno me iznenadilo to što ODO zahtijeva blokadu samo na temelju izjave prijašnjeg vlasnika, bez ikakvih materijalnih dokaza i bez da nas je itko išta pitao. Drugim riječima, prava slika stanja u Hrvatskoj: platiš nekretninu 500 tisuća eura, a onda ti netko u kolopletu kafkijanskih odnosa zabrani ulazak u svoju nekretninu i još te odvede pred optužno vijeće i na kraju u sudski postupak, dok gospodin koji je primio novac u miru pije kavu i koristi našu nekretninu, i to sve na naš račun. Tipična priča u kojoj lopov viče držite lopova”, objašnjava Ninčević.

ZGRADA OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA U ZADRU ČIJI SU ODVJETNICI PRIJAVLJENI ZA OZBILJNE MANIPULACIJE I ZLOPORABE

IZ PRAVNIH KRUGOVA koji su ranije radili u DORH-u Ninčeviću su rekli da DORH nema praksu zatražiti da se zabrani raspolaganje privatnom imovinom, a posebno ne samo na temelju jedne izjave, nego da to rade samo i isključivo kad se radi o imovini RH. I u tom trenutku Ninčević je počeo sumnjati da je Medić zapravo produžena ruka jedne lokalne interesne grupacije sa zadarskog područja, s kojom je u ovoj situaciji pronašao zajednički interes.

“Medić s ciljem da koristi nekretninu bez naknade, a ta interesna grupacija s potporom u pravosudnim krugovima s ciljem da pokuša usporiti i blokirati moje daljnje poslovne aktivnosti. Sve je to sukladno najavama nekih donedavno moćnih, a danas marginaliziranih političara koji su mi uoči smjene političkih elita u HDZ-u, najavljivali da zbog pisanja Nacionala više neću u Hrvatskoj moći išta raditi”, navodi Ninčević.

NINČEVIĆ TVRDI da je zahtjev za određivanjem privremene mjere raspolaganja imovinom usvojen u rekordno kratkom roku i isključivo zato da se spriječi Medićevo iseljenje iz kuće.

Medić je i dalje nastavio tvrditi kako je Ninčevićeva namjera bila oteti mu nekretninu i da je bio prisiljen na potpisivanje ugovora s lihvarskom kamatom. “Krenuo je izvid, a mene su odvjetnici upozorili da način na koji je blokada imovine pokrenuta ukazuje na sumnjive radnje nekih djelatnika Općinskog državnog odvjetništva koji izgleda na zanimljiv način profesionalno surađuju sa sucem istrage Županijskog suda u Zadru. Upozorili su me i da se Medić povezao s određenim ljudima iz pravosudnih krugova i da trebam biti vrlo oprezan”, objasnio je Ninčević.

On je nastavio sa zahtjevima za prisilno iseljenje Medića iz objekta u vlasništvu svoje tvrtke vjerujući u pravni sustav, no na svaki njegov zahtjev Medić se žalio, nakon čega bi sud u Zadru odbijao žalbu, odjel za ovrhe zakazivao iseljenje koje bi bez obrazloženja opet otkazivao jer bi se Medić navodno ponovno žalio na već odlučenu žalbu.

NINČEVIĆ KAŽE: “I tako se iseljenje zakazivalo i odgađalo tri puta u 4 godine. Tada sam shvatio da su u Odjelu za ovrhe zadarskog suda prava naše tvrtke neostvariva pod postojećim okolnostima i da nikad pod ovim uvjetima neću ni ući u posjed svoje nekretnine.”

Nakon izvršenog izvida Općinsko državno odvjetništvo u lipnju 2014. podiglo je optužnicu za lihvarski ugovor protiv Mladena Ninčevića kao fizičke osobe, direktorice i vlasnice tvrtke Sarah-Jane Ninčević, tvrtke Ekskluziv Kožino, Mile Paraća kao osobe koja je bila angažirana kao posrednik u prodaji od Ive Medića te Medićeva odvjetnika Roberta Izidora Majića koji je bio optužen da je sastavio ugovor.

Ninčević pripovijeda i da je zamjenica općinske državne odvjetnice Kerol Sablić Radman tijekom izvida provela ispitivanje njega i njegove supruge Sarah-Jane.

“Tada sam, kroz postavljena pitanja i njezin odnos prema meni i mojoj supruzi, stekao dojam da je Kerol Sablić Radman u cijelom slučaju vrlo pristrana, a kasnije sam saznao i da su ona i njezin suprug Boris Radman u prijateljskim odnosima s bratom Ivana Medića te da su također u prijateljskim vezama sa svjedokom na strani optužnice, izvjesnim Damirom Brkovićem.

Brković kao svjedok samo prepričava što mu je rekao Ive Medić jer nikad nije ni bio prisutan kod sklapanja posla kupoprodaje, a takvi su bili i svi ostali pozvani svjedoci od strane ODO-a jer je Medić dolazio sam na pregovore o kupoprodaji, što je meni i bilo logično s obzirom na to da je on jedini direktor koji predstavlja svoju tvrtku. Zbog toga sam najavio da ću tražiti njezino izuzeće sa slučaja, jer sam smatrao da zbog prijateljskih veza sa suprotnom stranom ne može biti objektivna. No općinska državna odvjetnica Marijana Stipić, kojoj je Sablić Radman zamjenica i s kojom se svakodnevno druži, odbila je taj zahtjev”, pripovijeda dalje Ninčević.

MARIJANA STIPIĆ JE KRATKO NAKON TOGA smijenjena s mjesta općinske državne odvjetnice, na njezino mjesto imenovan je v.d. Ivan Škara, a istovremeno je i Kerol Sablić Radman izgubila poziciju zamjenice općinskog državnog odvjetnika. S gubitkom rukovodećih pozicija u ODO-u Marijana Stipić i Kerol Sablić Radman izgubile su i pravo utjecanja na predmete u ODO-u.

U međuvremenu je Kerol Sablić Radman nakon dovršenih izvida podnijela zahtjev za podizanje optužnice protiv četiriju spomenutih osoba, no optužno vijeće Kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru u sastavu Sandra Radanović, Ivana Čačić Brčić i Ana Mišlov prvi je zahtjev vratilo na doradu zbog nedostatka dokaza o visini vrijednosti nekretnine te je predmet vratilo na doradu ODO-u. Kerol Sablić Radman u ponovljenom postupku angažira sudskog procjenitelja, no umjesto zadarskog, procjenitelja nalazi u Istri, u prilično udaljenom Poreču. Slučajno ili ne, njezin suprug Boris Radman, za kojeg odvjetnik Majić tvrdi da vuče sve konce u pozadini ove nevjerojatne priče, dobar dio života proveo je u istarskom gradiću Labinu, a i studirao je pravo u Rijeci. Postoje neke indicije da se Radman i Sumić koji je porijeklom iz Labina, poznaju od ranije. Dražen Sumić kao sudski vještak graditeljske struke 4. prosinca 2015. Županijskom sudu u Puli uputio je zahtjev da mu se odobri proširenje područja vještačenja i na procjenu nekretnina. Županijski sud već 30. prosinca 2015., dakle nakon tri tjedna, donio je rješenje kojim mu se odobrava i procjena nekretnina, a već 18. siječnja 2016. ODO Zadar mu izdaje nalog za procjenu nekretnine u Kožinu kod Zadra.

SPORNA NEKRETNINA U NASELJU KOŽINO BLIZU ZADRA NA ATRAKTIVNOJ LOKACIJI UZ OBALU, PRETVORILA SE U SREDSTVO PRAVOSUDNOG IŽIVLJAVANJA KOJE TESTIRA KAPACITETE DINKA CVITANA

TAJ NOVOIMENOVANI PROCJENITELJ spornu nekretninu u svibnju 2016. procijenio je na 950.049 eura, iako su okrivljeni još ranije sudu dostavili dvije neovisne procjene sudskih vještaka iz Zadra i to koristeći jednog od sudskih vještaka kojeg je i Ivan Medić koristio prilikom unosa zemljišta i objekta u temeljni kapital tvrtke Ive u siječnju 2007. Jedna procjena sudskog vještaka je na iznos vrijednosti nekretnine od 557.000 eura, a druga na vrijednost od 588.797 eura. Pad cijene od ranije procjene koju je Medić radio 2007. do 2012. vještak je obrazložio općim stanjem i neodržavanjem objekta i lošim stanjem prodaje na tržištu nekretnina.

Uz vještaka Dražena Sumića veže se još jedan pravosudni skandal. Protiv njega i još sedmero osumnjičenih u lipnju prošle godine Jovo Bukvić iz Poreča podnio je kaznenu prijavu, optuživši tu grupu u kojoj su se našle i dvije sutkinje i sudska savjetnica ispostave Općinskog suda u Poreču, da su protuzakonitim postupcima i krivotvorenim procjenama nekretnina tajno prodali njegova dva stana vrijedna više od 1,6 milijuna kuna i to za trećinu vrijednosti, iako Bukvićevo vlasništvo nad stanovima nije bilo upitno. Izgleda da je procjenitelj Sumić čovjek po mjeri odvjetnice Kerol Sablić Radman i određenih sudaca. “Sablić Radman sve ove godine tvrdi da sam ja svjesno i namjerno iskoristio lošu financijsku situaciju Ivana Medića kako bih ga prevario i oteo mu kuću koju sam, po njezinim riječima, platio dvostruko manje od realne vrijednosti. Bitno je naglasiti da nisam kupio kuću ja nego tvrtka Ekskluziv Kožino od tvrtke Ive. Zar je moja supruga kao direktor društva trebala preplatiti nekretninu i ostvariti minus u poslovanju da zadovolji neke djelatnike u ODO-u Zadar? I sam Ivan Medić je tijekom ispitivanja u ODO-u izjavio da ni ja niti moja supruga nismo imali nikakvu spoznaju da je on bio u nekakvom teškom stanju, niti je tako djelovao”, kaže Ninčević.

U SLUČAJU POSTOJI JOŠ KONTROVERZI koje bude sumnju na zloupotrebe položaja i ovlasti unutar pravosudnih i poreznih krugova.

Nakon što je sudski vještak Sumić dostavio svoju procjenu, zadarski ODO u lipnju 2016. podiže novu optužnicu protiv istih četvero optuženih i protiv tvrtke Ekskluziv Kožino, tereteći ih ponovno za sklapanje lihvarskog ugovora, iako tijekom istrage nije nepobitno dokazao da su dvije tvrtke Ekskluziv Kožino i Ive potpisale ugovor o zajmu, već je otpočetka bilo jasno da je u pitanju kupoprodajni ugovor. Optužno vijeće Kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru ovaj put u izmijenjenom sastavu i to Sandra Radanović, Ana Brkić i Ante Bačić potvrđuju optužnicu protiv optuženih dana 5. 9.2016.

PREDMET SE DODJELJUJE SUCU IVANU MARKOVIĆU koji do danas nije zakazao ni pripremno ročište. Ivan Medić sličnim obrascem ponašanja i podnošenjem kaznenih prijava, u kojima tvrdi da je žrtva lihvarenja, poslužio se u još nekoliko navrata. Tada su se na njegovu udaru našle osobe od kojih je Medić stvarno i posuđivao novac. “U trenutku kada bi zajmodavac zatražio povrat posuđenog, Medić bi krenuo s optužbama za lihvarenje i prijetio ODO-om. Istu taktiku primijenio je i protiv svog bivšeg obiteljskog prijatelja Siniše Končarevića i njegove supruge”, navodi Ninčević. I taj slučaj također je završio na sudu. Medić i Končarević su prije desetak godina sklopili Ugovor o zajmu temeljem kojeg je Končarević kao garanciju za vraćanje posuđenog iznosa dobio hipoteku na zemljište u Kožinu kod Zadra koje je bilo u vlasništvu Ive Medića. No Medić posuđeni iznos nije vraćao, a kad je Končarević zatražio svoj novac, Medić ga je optužio za sklapanje lihvarskog ugovora, pa zatim protiv njega Općinskom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu, no ta je prijava odbačena kao neosnovana.

Ive Medić zatim osobno preuzima progon i određuje se sudac istrage i to nitko drugi do sudac Županijskog suda Boris Radman, suprug Kerol Sablić Radman.

KONČAREVIĆ JE NAKON TOGA, nakon što nije dobio novac, morao ovršiti Medićevo zemljište uz samu nekretninu koju je kupila Ninčevićeva tvrtka u Kožinu i koju je sud u Zadru prodao u procesu ovrhe, što je Medić također pokušao spriječiti kaznenim postupkom u kojem je tvrdio da nekretnina vrijedi mnogo više te da se radi o velikom nesrazmjeru i lihvarskom ugovoru.

Ivu Medića kao odvjetnici su u ovom slučaju zastupali Frane Grbić i Ive Brkić. Frane Grbić je sin Marina Grbića koji trenutno obavlja dužnost zamjenika predsjednika građanskog odjela Županijskog suda u Zadru. Ive Brkić sin je Branka Brkića, bivšeg suca Vrhovnog suda koji trenutno obavlja dužnost suca Ustavnog suda. U izmijenjenom sastavu optužnog vijeća koje je potvrdilo optužnicu Ninčeviću i ostalima nalazi se Ana Brkić. Ona je predsjednica kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru, ali i supruga Ivi Brkiću, odvjetniku Ive Medića. Sve navedeno budi ozbiljnu sumnju da je skupina privatno povezanih pojedinaca počela pretvarati lokalno državno odvjetništvo i sud u poligon za trgovanje utjecajem i privatne obračune. Može se tvrditi da se ujedno radi i o ultimativnom testu kapaciteta Plenkovićeve vlade da pokuša uvesti red u hrvatsko pravosuđe.

Izvor: Nacional



MARKO PUPIĆ BAKRAČ...

Povodom ovogodišnjeg Božićnog domjenka u organizaciji župana Božidara...

read more

VIDEO –...

Televizijska postaja France 24 napravila je prilog o hrvatskim ekonomskim...

read more

Izbrusiti 9 pravilnika...

Brzi brodovi uopće nisu brzi, divljih svinja ima više nego otočana, kubik...

read more


bottom round image

footer blue big nice

footertop right
© 2012-2018 ZADARdanas.hr