fbpx round image on layout top

NIKOLA ŠIMIĆ TONIN Nazovimo jednu ulicu u Zadru još za života mu po “Hrvatskome stradalniku i mučeniku u vrijeme bivše Jugoslavije – Tomislavu Marijanu Bilosniću”

4. prosinca 2018. by urednik divider image

Priopćenje za javnost Nikole Šimića Tonina prenosimo u cijelosti.


TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ – HRVATSKI STRADALNIK I MUČENIK U VRIJEME BIVŠE JUGOSLAVIJE

Nazovimo jednu ulicu u Zadru još za života mu po „Hrvatskome stradalniku i mučeniku u vrijeme bivše Jugoslavije – Tomislavu Marijanu Bilosniću“.

Spletom neobičnih okolnosti prije dva dana, došlo mi je E., poštom „pismo“ koje je „S poštovanjem, Tomislav Marijan Bilosnić Zadar, 4. svibnja 2016.,“ uputio predsjednici Hrvatskih novinara i publicista, gospođi Katji Kušec, mojoj predsjednici, predsjednici Društva kojeg sam već niz godina član, pogledati na stranicama Društva HNIP, što je i povod ovom tekstu. U sklopu teksta u izvornom obliku, pismo donosim u cijelosti. Pismo se odnosi na mene. Govori o tome kako to radi i čini T. M. B. Po meni pismo nosi neupitni UDBAŠKI biljeg. Dovoljno je pogledati pisma drugih UDBAŠA. Obučen kadar. Vjerujem kako je učenik na kursu nadmašio učitelja do razine da je i sam mogao držati kurseve. Čestitam Marijane, ovdje ste se uistinu pronašli, i bez imalo sumnje tvrdim to ste Vi. Ostavite se svega drugoga. Prepisivanja drugih, isprika, pisanja. Pišite pisma. Tu ste svoji na svom. Malo ste bili ispod svoje razine, očito ste imali loš dan s pismom ministrici kulture dr. sc. Nini Obuljen Koržinek. Ne mogu se načuditi kako ministrica nije vidjela tu vašu „ stvaralačku Veličinu“ – 120., slovima – sto dvadeset knjiga. „Sram da Vas bude ministrice“ Nina, tako postupiti s našim „Hemingwayem iz Zemunika Donjeg“. Nečuveno. Skandalozno. Ja mislim kako su Vam gospođo Nina Obuljen Koržinek stizali prosvjedi sa svih strana. Hrvatska je tog trenutka stala. Ministarstvo blokirano. Strani i domaći novinari danima opsjedali Ministarstvo kulture.

Vladala je opća medijska pomama za Hemingwayem iz Zemunika Donjeg. Hrvati su na trgovima klicali – Tomislav Marijan Bilosnić! Tomislav Marijan Bilosnić! Tomislav Marijan Bilosnić! … – Činilo se kao da na glavni trg stižu nogometaši.

Kada u svojim tekstovima: Hrvatska književna mafija, Službena narikača socijalizma, Ispod radara javnosti,ukažem kako su neki članovi platili prijem u članstvo DHK, (o tome javno istupi dr. sc. Rajko Glibo navodeći imena) čime se pozabavio USKOK; O Hemingway iz Zemunika Donjeg – Tomislavu Marijanu Bilosniću, o čovjeku koji je 20 godina i više bio predsjednik Ogranka DHK Zadar a da nije sazvao ni jedan jedini sastanak Ogranka, koji je otvarao svaki kulturni kokošinjac grada Zadra i sam sebe predlagao za nagrade, ispred Og. DHK Zadar i udruge koju je osnovao, 3000 Za Dar., a u biografiji na stranicama DHK sebe navodi “kao alfu i omegu zadarske kulture”, i priječi prijem u DHK zaslužnim zadarskim književnicima, (dr. sc. Rajko Glibo i drugi…) a on i dični pok. akademik Stamać (za života Ante Stamaća ukazivao sam na to i pisao sam o tome: Hemingwayu iz Zemunika Donjeg). Naizmjenično su jedan drugoga predložili za nagradu grada Zadra i tolike druge književne i ine nagrade… “Nisam Šekspir, nisam Dante, ja sam pjesnik Stamać Ante” – D. Dragović. “Bojovniku” kom je crta obrane bila od Kalelarge do Pet Bunara (uži dio Zadra), i o tom podvigu o gradskim novcima održavao “znanstvene skupove”, dični izjavi kako od grada Zadra nije dobio ni kune, ni od Grada niti od ikoga drugoga… kad ono Zadarski otkri skoro pola milijuna kuna od Grada i … podrumski junaci, Službena narikača socijalizma, (potpisnik Šuvarove Bijele knjige u službi protiv hrvatskih intelektualaca) Službeni naziv dokumenta: “Savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva” u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, i UDB.-e, održanog u Zagrebu 23. svibnja1984., o T. M. B., “Hrvatini”, onda se podigne Ćopoćevim jezikom rečeno “bratija”, iz UDBA tora, iz tora je najlakše, ali tragom one: Lijepo biješe biti glavni dok ih nisu pročitali, bratija se podiže na noge, zove, zove… mobiteli i telefoni zvone… da me se ne objavi nigdje, (pet godina Zadarska smotra nije objavila ništa moje, Hrvatsko slovo… ne objavljuju ni dalje, a ja objavljujem i pišem.) ili gdje me se primi šalje priloženi dolje žalopojni prosvijed, tragom one Marinkovićeve: … Slušajte anđela mene… Ali ima novina i ima ljudi, a oni koji nose otrov u sebi nose ga za sebe. Sebi ga nose. Žao mi je tih nesretni ljudi koje izjeda otrov koji nose u sebi, zato nije ni iznenađenje kako je Radoje Domanović sve aktualniji u Hrvatskoj, posebno ona njegova: Ne talasaj! Ali hvala dragome Bogu, talasa se! Još uvijek nije kasno za LUSTRACIJU. Bez Lustracije nema ozdravljenja hrvatskoga društva.

U prilogu donosim, dolje ispod, pismo u cijelosti u izvornome obliku Katji Kušec predsjednici HNIP do kojeg sam došao – „pismo stradalnika i hrvatskoga mučenika u vrijeme bivše Jugoslavije“ Tomislava Marijana Bilosnića.

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, član UO DHK


Poštovana gospođo,
kao član Vašega cijenjenoga Društva, čija ste predsjednica, predstavlja se izvjesni Nikola Šimić Tonin. Je li on to jest ili nije, ne znam. No želim Vas obavijestiti da rečeni Šimić Tonin već pune tri godine na internetskim portalima (U Hrvatskoj, Republici srpskoj i BiH) u svojim tekstovima i komentarima propagira mržnju i sam pišući govorom mržnje, kleveće i iznosi najgnjusnije laži o uglednim pojedincima hrvatskoga društva, ali nažalost, već pune tri godine i mene osobno. Kleveće cijelu moju obitelj, profesionalne suradnike, članstvo Društva hrvatskih književnika, od predsjednika Društva gosp. Božidara Petrača ili akademika Antu Stamaća, preko Đure Vidmarovića, dr. Igora Šipića, pa dalje. Primjerice u posljednjem njegovom internetskom komentaru predsjednik DHK je „medžed na lancu“. Prve dvije godine ovog medijskog terora rečene osobe nisam reagirao, držeći kako će vrijeme i razum učiniti svoje. No kako su klevete postajale sve grozomornije pa čak i s javnim pozivima na linč mene osobno i moje obitelji, bio sam prisiljen Šimića Tonina prijaviti policiji i DORH-u. DORH je nakon izvida zaključio da je riječ o kaznenom djelu klevete, povrede ugleda i časti te me uputio na privatnu tužbu. Svu dokumentaciju Vam prilažem uz pismo.

Želim Vam također napomenuti kako sam još 2002. godine sam demonstrativno odstupio iz članstva Hrvatskoga novinarskog društva, ne slažući se s njihovim stavovima, a da profesionalni novinar kao hrvatski proljećar nisam mogao biti od 1971. do 1990. godine, premda sam još kao dvadesetogodišnjak bio stalni suradnik većeg broja Vjesnikovih izdanja (Večernjega lista, Vjesnika, Studia, Vikenda, Plavog vjesnika). U međuvemenu, do slobodnih i demokratskih izbora, moje se ime i prezime u Zadru nije javnom smjelo svih tih godina ni izgovoriti, a kamoli da mi je bila dopuštena bilo kakva javna djelatnost, a bez putovnice sam bio punih petnaest godina. Tim više ovakav govor mržnje koji se vješto prikriva tzv. slobodom medija, ponižava me i vrijeđa više, a da o nesnalaženju institucija i ne govorim.

Molim Vas, nakon uvida u dokumentaciju, slučaj procijenite sami.

S poštovanjem, Tomislav Marijan Bilosnić Zadar, 4. svibnja 2016.

P.S.
1. Moje stavove možete vidjeti i u kolumnama Korov i kukolj u Zadarskom listu (dostupne preko interneta), o čemu se dotični također „sa sprdnjom“ izražavao, u novini koju sam i sam pokretao, a o čemu sam izvijestio i Predsjednicu gđu. Kolindu Grabar Kitarović, za njena posjeta Zadru.
__________

Više nije niti tajna kako je T. M. B., angažirao mladu znanstvenicu „brzu doktoricu“, S. K. s kojom navodno ima dijete, a što bi Srbi rekli „deda može da joj bude, puh“, kažu… možda su to samo gradske čakule… zli jezici zlobnika… isprika ako je to tako… ne ulazim u to., da uz nju sam sebi objavi Sabrana djela, gradskim novcima. To je vjerovali ili ne prvi takav slučaj u povijesti književnosti. Nakon što je napokon smijenjen s mjesta predsjednika Ogranka, nakon decenija i decenija nedodirljivosti, i moj je mali doprinos tomu, člancima i polemikom. T. M. B. je zadržao sebi mjesto tajnika Ogranka. Vlast je vlast. Tako da sad drži i drugi rekord. Najstarija je tajnica/tajnik neke Udruge u RH, moguće i u svijetu. Čovjek od rekorda. Možda griješim… Neka mi netko javi ako negdje zna za nekoga tajnika – tajnicu, starijeg, stariju, od našega Marijana. Tajnika zadarskoga Ogranka Društva hrvatskih književnika.

Da pišu o njemu, angažirao je vrsne TomislavMarijanBilosnićologe koji iz dana u dan šalju nešto o njemu (Ivan Raos, Igor Šipić, Đuro Vidmarović, pred. DHK, Fabijan Lovrić, Božidar Petrać, bivši pred. DHK. Znanstveni naslovi da ti pamet stane: Vitez zlatnog runa – Fabijan Lovrić, ja sam u prvi mah pomislio da se radi o ovnu il’ jarcu… i knjizi za djecu, a ono, moš si mislit – ZNANSTVENA KNJIGA. Mašala.; Život na sudbini vulkana, dr. sc Igor Šipić. Kada se pročitaju zapisi Enesa Čengića: S Krležom iz dana u dan, a Krležu ne spominje dr. sc Igor Šipić, ispada da je Krleža taj naslov prepisao od dr. sc Igora Šipića jer se na par mjesta u knjizi spominje taj naslov… ako ne griješim i njemu sličan Ples na vulkanima… vjerujte mi ne da mi se dalje nizati ove znanstvene bisere.

„Profesionalni novinar“, kaže u pismu za sebe T. M. B., laž na laž – u njegovoj biografiji stoji: polazio ovu, pa ovu školu… Kada se natjecao u Gradskoj knjižnici u Zadru za namještenje, naveo je kako je polazio Filozofski fakultet u Zadru, a kad mu je zatražena diploma tog fakulteta odustao je od Gradske knjižnice.

Sa Sveučilišta su potvrdili kako T. M. B. nije završio Filozofski fakultet na koji se poziva, i u više navrata navodi u biografiji da je završio.U jednome potpisanome apelu izrijekom navodi: Završio Filozofski fakultet u Zadru. Naknadnom provjerom utvrđeno je da je dotični Tomislav Marijan Bilosnić Srednje stručne spreme. Živo me interesira koju je stručno spremu naznačio u županijskom povjerenstvu za kulturu, gdje je pogađate predložio sam sebe, i nametnuo se drugima kao predsjednik. Tako da doktorima znanosti u tom Povjerenstvu presjeda srednjoškolac iz Zemunika Donjeg.

Nije mogao ništa objaviti u bivšoj Jugi!? Laž. Samo novosadski časopis Polja što se može pogledati na Google., www.polja.rs., koji je dao u E., obliku sva svoja izdanja od pedesetih godina do današnjih dana objavljivao ga je iz dana u dan, i ne samo on. Tko ne bi objavio u to vrijeme vrloga prijatelja Gorana Babića kom je pjesmu napisao i objavio u Poljima.

Oduzeli mu putovnicu. Laž. Dovoljno je vidjeti gostovanja Jugoslavenskih pjesnika izvan granica. Biti će da mu uz Gorana Babića putovnica nije niti trebala.
I toliko laži. Ima ona narodna: Čim zine – slaže. Očito je nije uspio sve počistiti za sobom. A trudio je se itekako, vršio nevjerojatne pritiske na sve one koji su pravili kronike – preglede kulturnih događanja kroz taj period, i predratni period, do Domovinskog rata, u novije vrijeme, da ga se izostavi iz nekih događanja.
Sad kad ga udaraju bumeranzi prošlosti kriv sam ja koji kažem: Laže!I to potkrijepim crno na bijelo dokumentima. (n.p. Šuvarova Bijela knjiga… izdavač: Večernji list, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-7313-65-4).

Moj sukob s „stradalnikom u vrijeme bivše Jugoslavije“ – svima znanim dežurnim pjesnikom Doma JNA, koji je išao „Titovim stazama revolucije“ pred sam rat, potpisnikom Šuvarove Bijele knjige… postoje indicije – što istražujem da je pred Domovinski rat pobjegao u Italiju i od tamo vraćen, ne mogu sa sigurnošću tvrditi istražujem i čekam dokument da to potvrdim… i…“ Moj sukob kao što rekoh s „stradalnikom u vrijeme bivše Jugoslavije“ počeo je kad je prepjevao moju poemu Ustani kada kažeš Vukovar i „napisao“ svoju Vukovar. Na žalost nisam jedini. Kum mu je dao da mu uredi Dnevnike – Kapetan Šime Gržan, a on ih je objavio pod svojim imenom. Pričao mu o svom djetinjstvu na Ižu, a on i to objavio pod svojim imenom: Iški kralj. „Ukrao mi je djetinjstvo“ – kapetan Šime Gržan. Kroz Ravne Kotare (putopis) toliko je istovjetan s starom knjigom istog naslova. Preko sto dvadeset objavljenih knjiga… ? Pripremam jedan rad o tome… – dojma sam poučen iskustvom, osobnim, i iskustvom drugih s T. M. B. … kad bi došao svako po svoje… od tih 120 i knjiga… ne znam koja bi i bi li koja knjiga i koliko njih ostalo njemu, i mogla se zvati njegova… Sa sigurnošću ne znam…Neću ništa tvrditi… samo da stoji, stoji: ???
Savjet mladim književnicima, dobro razmislite, kada i kome dajete svoj neobjavljeni rad.

Sve dokumentiram i planiram izaći s cjelovitom, dokumentiranom knjigom: Moj obračun s (nj)im(a).

Nakupilo se toliko toga.

Nikola Šimić Tonin



MARKO PUPIĆ BAKRAČ...

Povodom ovogodišnjeg Božićnog domjenka u organizaciji župana Božidara...

read more

VIDEO –...

Televizijska postaja France 24 napravila je prilog o hrvatskim ekonomskim...

read more

Izbrusiti 9 pravilnika...

Brzi brodovi uopće nisu brzi, divljih svinja ima više nego otočana, kubik...

read more


bottom round image

footer blue big nice

footertop right
© 2012-2018 ZADARdanas.hr