Županijska vijećnica Marjana Botić uputila je otvoreno pismo zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije. Njezino pismo prenosimo u cijelosti.
Obraćam Vam se javnim pismom budući da sam se prisjećajući se onog što sam Vam poslala u siječnju 2017. kad sam molila da se pomogne izgradnja škole na Novom Bokanjcu svjedočila neki dan lijepom rezultatu takve nakane.
Ovaj put Vam se obraćam ipak po isključivo crkvenoj stvari sa pitanjem osobito o mojoj susjednoj župi, čija mi je crkva međutim puno bliža nego ona blaženog Alojzija Stepinca kojoj formalno pripadam i koja se uostalom još gradi.
Dakle htjela sam Vas upitati imate li saznanja da li župnik u crkvi Kraljice mira na Stanovima ima nešto protiv nas vjernika?
Pa su nam vrata, ne mogu reći njegove crkve jer je Božja, ali crkve koju ste ga Vi delegirali da njome upravlja (pre)često zatvorena?
Jer znate Nadbiskupe, kako crkva kaže da advent nije trošenje po trgovačkim centrima? Nego je advent radosno iščekivanje Malog Isusa? A najljepše je u adventsko doba koje je počelo prvom nedjeljom upravo jučer, početi dan zornicom.
Mi „obični” mali, vjernici, pritisnuti doista teškim životom ovog vremena, u te dane imamo milost početi dan sa Bogom u zajedništvu sa bližnjima u Crkvi. Vjerujete Nadbiskupe, sa smiješkom i svijetlom u duši, sjećam se zornica u Kraljici mira sa prezbiterom don Balobanićem (kojeg pozdravljam u miru u Bogu od sveg srca punog ljubavi), koja se ulijevala tada u naša srca, na zornici koja nam je i kišni i sunčani dan učinila ljepšim, ljudskijim i istovremeno Božjim.
Jutros sam, za razliku od toga, došla pred zatvorena vrata crkve i bilo mi je tužno. Otišla sam i do one susjedne crkve na Plovaniji: i tamo zatvorena vrata, ali eto, tamo advent i zornice počinju od sutra (bolje ikad nego nikad). Mojem je mužu to bio dobar reći neki susjed i hvala mu.
E sad, zašto Vas pitam posebno o župniku Stanova? Zato jer ovo nije prvi put da se u posebnim vremenima rastužim pred tom nekad živom crkvom. I na Uskrs kad sam sa prijateljima bdjela moleći pred središnjicom partije hdz a utječući se Gospi kao i u svim teškim vremenima da zaštiti svoj Grad, poslije sam htjela ući na Uskrsnu misu. Sjećajući se opet Službe svijetla u Kraljici mira, a obližnji sveti Šime je bio zatvoren, (ali tamo je Prvostolnica blizu, a i mi smo ono što se u ovom svijetu naziva outsideri, oni malo čudni, koji nisu za Prvostolnice i pokazivanje…), odlučih Uskrsno slavlje proslaviti u Crkvi na Stanovima. Ništa mi nije bilo jasno kad sam crkvu Kraljice mira zatekla praznu, zatvorenu, mračnu… Pa stanovnici tog i obližnjeg velikog naselja Bili Brig čija se crkva gradi imaju potrebe dočekati Uskrs službom Svijetla kojeg je, ako se dobro sjećam, jednog Uskrsa na Stanovima unio baš Vaš prethodnik blagopokojni nadbiskup Prenđa.
Zato mi ništa nije bilo jasno kako to, koliko sam vidjela mlađem svećeniku, toliko teško održati Uskrsno slavlje poslije korizmenog bdijenja, sad mu teško otvoriti vrata crkve vjernicima ujutro za zornice, a i to nije sve (što bi rekli u onim reklama u čiji nas zagrljaj ovakvi tjeraju zatvorenim vratima crkve).
Naše dijete je ovog proljeća primilo prvu pričest u holu svoje osnovne škole. Nakanu da je primi u susjednoj crkvi svoje župe u kojoj je crkva u izgradnji, su svećenici promijenili, jer opet taj svećenik susjedne župe nije mogao pomaknuti satnicu redovne mise, radi tih 80-tak malih prvopričesnica i prvopričesnika. Neka Bogu hvala, neka, pa i moja djeca bar imaju dar ići često u crkvu čija im vrata otvore ljudi posvećeni svojoj službi Bogu i vjernicima koje im je on povjerio. Ali nadam se, premda nisam sigurna da baš svi ostali mali prvopričesnici/ce imaju takvu mogućnost redovnih posjeta crkvi? Holu škole, to znamo imaju svaki radni dan, pa bi im možda prva pričest u Crkvi bila nešto što će im se dublje zarezati u sjećanje?
Ne znam.
Zato Vas pitam Nadbiskupe, o ovim stvarima, javno, pa neka bar za godinu, dvije… i ova molba da nam vrata crkve budu otvorenija zaživi, a neka pitanja odgovorena djelatnim trudom Crkve oko svojih malenih i zbunjenih.
Hvaljen i slavljen Gospodin u kojem Vas pozdravljam,
mr. sc. iur. Marjana Botić
PS
Kad sam molila za osnovnu školu na Novom Bokanjcu, nadala sam se da će crkva snositi 100% iznos izgradnje i da će stoga biti poklon Gradu za javno osnovno školstvo, ali i legitimno za katoličku formaciju onih koji taj poklon žele primiti. Ovako je li (?) katolička škola, a građena (da je i najmanjim dijelom) javnim novcem, čak i meni koja sam praktična vjernica izaziva određeni zazor, a to nam vjerujte ionako pritisnutima svakojakim nepravdama i brigama – ne treba. Trebaju nam otvorena vrata crkve da nam pomogne svaki dan pronaći Božju otvorenost i ljubav u sebi samima i bližnjima. Još nije kasno da nam i to i školu Crkva za Božić – pokloni.
