Mi smo 200 milijuna eura uplatili u državni proračun, a oni su preko nas rješavali problem prezaduženosti HAC-a. Danas nam ni tri puta veće cestarine ne bi pokrile dugove, kaže u razgovoru za Novi list predsjednik Uprave ARZ-a
Željko Denona je po mnogo čemu neobičan državni menadžer. Član je SDP-a, kojeg je u mandatu Vlade HDZ-a tadašnji ministar Božidar Kalmeta unaprijedio i imenovao članom Uprave, što je doista kuriozitet. Istovremeno, on je čovjek kontinuiteta, u ARZ-u je već 11 godina, a prvim čovjekom postao je prije šest mjeseci. U svom prvom većem razgovoru Denona u Novom listu od ponedjeljka govori o nizu aktualnih tema počev od razloga prezaduženosti ARZ-a, pa sve do viška zaposlenika u novoj tvrtki za naplatu i održavanje.
– U ARZ-u smo počeli s restrukturiranjem još lani kada smo smanjili broj zaposlenih sa 810 na 745 zaposlenih. Kod nas je nešto jednostavnije organizirati novu tvrtku, jer smo od 2003. imali dvije podružnice, jednu za održavanje i drugu za naplatu. One su u praksi radile kao dvije zasebne tvrtke, što će sada biti i formalizirano. Upravo smo registrirali novu tvrtku ARZON (Autocesta Rijeka-Zagreb održavanje i naplate).
Od ovih 745 ljudi koliko će biti zaposlenih u ARZON-u?
– Po naputku resornog ministra kolega Guštin iz HAC-a i ja dobili smo obvezu napraviti projekt izdvajanja naplate i održavanja iz ARZ-a i HAC-a. Nažalost suradnje nije bilo, pa smo tada, u suradnji s članovima Uprave HAC-a, Narcizom Dalsasom i Jurom Bajićem, napravili model restrukturiranja s procjenom optimalnog broja radnika u novoj tvrtki.
O kojim je brojkama riječ?
– Procijenili smo da bi u novu tvrtku trebalo ući 1.600 ljudi iz HAC-a i ARZ-a ne računajući administraciju. I danas mislim da je to dobar prijedlog. Ako stvaramo tvrtku, koja se mora prilagoditi poslovanju po tržišnim principima, a u njoj ostavljamo 500 ljudi koji su realni višak, onda je upitno koliko će ona biti konkurentna. Osim toga je upitno hoće li se u roku od svega dvije godine moći riješiti taj višak djelatnika. Mislim da taj plan nije dobar. Njime se predviđa da HAC u razdoblju do 2015. smanji broj za oko 550 zaposlenih od čega je za oko 300 ljudi predviđen otkaz ugovora o radu. Kod nas u ARZ-u nije ni bilo predviđenih otkaza, već je riječ o odlasku ukupno 87 zaposlenih do 2015. i to kroz redovnu mirovinu ili otpremnine. Mi smo ionako smanjili za 65 ljudi broj zaposlenih u zadnjih godinu dana.
Govorite o 1.600 zaposlenih ukupno, a planovima restrukturiranja Ministarstva predviđeno je oko 2.800 zaposlenih. Gdje je taj višak?
– Isključivo u HAC-u. Mi smo rekli da 644 djelatnika iz ARZ-a idu u novu tvrtku. Zajednička naplata bi imala oko 1.000 ljudi, a održavanje još 600 ljudi. Tada bismo došli na optimalan broj od 2,5 zaposlenih po kilometru.
Recimo da nova tvrtka ima i 2.000 zaposlenih, to bi u statistici još uvijek bilo svega dva zaposlena po kilometru?
– Da. Za naplatu i održavanje u novoj tvrtki dovoljno je 2.000 ljudi. I to je dobra strategija ako želimo biti konkurentni, što sigurno možemo, jer imamo tvrtku s potencijalom najjače mehanizacije na teritoriju RH.
Kakva je financijska situacija u ARZ-u?
– Do 2008. smo bili zaduženi samo 650 milijuna eura, godišnje rate kredita bile su na razini oko 37 milijuna eura, što smo mogli servisirati bez ikakvih problema isključivo od naših prihoda.
Onda se dogodila riječka obilaznica, kredit od 200 milijuna eura za pravo građenja, pa još 150 milijuna eura za izgradnju punog profila između Diračja i Orehovice?
– Te su brojke čak i gore. Mi smo uzeli dva kredita ukupno vrijednosti 275 milijuna eura, jedan od 140 milijuna eura od Dexie, te još jedan od 135 milijuna eura od JP Morgana s kojim je dovršena izgradnja riječke obilaznice, te je financiran čvor Novigrad, koji je otvoren ovog ljeta.
Je li riječ o kaznenom djelu ako je tako drastično opterećena državna tvrtka bez potrebe?
– Ne mogu govoriti o kaznenom djelu, jer je to odluka vlasnika. Trebalo bi to pitati bivšeg premijera Sanadera i ministre Kalmetu i Šukera. Oni su preko nas rješavali problem prezaduženosti HAC-a. Mi smo tih 200 milijuna eura uplatili u državni proračun, a onda je taj novac išao u HAC.
Ako to nije kazneno djelo onda jest gospodarski štetan ugovor?
– To je sigurno gospodarski štetan ugovor, jer je nepotrebno zaduženo trgovačko društvo u vlasništvu države.
Koliko je na kraju koštao puni profil riječke obilaznice?
– Oko 200 milijuna eura koštalo je stjecanje prava građenja. Kroz proširenje koncesije mi smo zauzvrat dobili pravo naplate na autocesti Rupa-Rijeka i Krčkom mostu. Međutim, prihodi na Rupi i Krčkom mostu ljeti su dovoljni za pokrivanje troškova, a u ostatku godine su dodatni trošak, pa mi time ništa nismo dobili. Na kraju je riječka obilaznica koštala ukupno oko 400 milijuna eura od čega je manje od polovice potrošeno na građenje.
U naredne dvije godine stižu vam enormni iznosi na naplatu. O kojim je iznosima riječ?
– Ove godine proći ćemo bez novih zaduženja. Iduće godine nam dospijeva oko 103 milijuna eura i morat ćemo se ponovo zadužiti za 50 milijuna eura. Za 2014. godinu bit će još teže, jer nam dolazi 236 milijuna eura od čega kredit JP Morgana od 135 milijuna eura moramo isplatiti u cijelosti jednokratno. Bez pomoći države to ne možemo ispuniti.
Zaključak je kako je zbog nakaradnog sistema financiranja riječke obilaznice trajno i drastično narušena financijska stabilnost ARZ-a?
– To je definitivno tako. Mi smo opteretili sav naš glavni prihod kojeg imamo na naplati cestarine između Lučkog i Grobnika do te mjere da nam ni triput veće cijene cestarine ne bi bile dovoljne za pokriće dugova. Problem nisu samo krediti i trošak izgradnje obilaznice, već i to što smo 2008. preuzeli 156 zaposlenih iz HAC-a, koji i dan danas održavaju riječku obilaznicu, gdje istovremeno nemamo pravo naplate.
Valjda ne mislite stavljati riječku obilaznicu pod naplatu?
– Ne, to bi bilo nemoguće.
Možete li danas reći da je afera s preplaćenim bukobranima na obilaznici dobila bilo kakav konkretan epilog?
– Bukobrani su uskočki predmet. I ne samo oni. Tvrtke kao što su Soboli, King ICT i Fimi media također su predmet istrage USKOKA. Mi smo tijekom prošle godine USKOKU dostavili cjelokupnu dokumentaciju o bukobranima i spomenutim tvrtkama, njihove ugovore i sve ostalo.
Kako ćete vi u ARZ-u izaći iz te teške financijske situacije i platiti dugove, monetizacijom ili na neki drugi način?
– To je tema za našeg vlasnika. Vlada će odlučivati o monetizaciji. Drago mi je što smo pokrenuli postupak usklađenja temeljnog kapitala, pa nakon toga ARZ neće više biti na listi tvrtki gubitaša. Više nećemo biti upisani kao vlasnici dionice Karlovac-Zagreb zbog čije smo amortizacije svake godine imali negativnu bilancu na završnom računu.
Izvor: Novi list
