Puno prometa u (pre)malo pruga

Zbog specifičnosti sporta u takvim je uvjetima zaista teško raditi. Mogli bismo se pomiriti s time, no to bi značilo da smo se prepustili – u najboljem slučaju – stagnaciji – kaže šef struke – Goran Jovančević

U 2012./13. sezonu vaterpolisti Zadra 1952 ponovno su krenuli ambiciozno. Pored škole vaterpola, koja iz dana u dan broji sve više članova, u klubu svakodnevno trenira 121 natjecatelj raspoređen u šest dobnih kategorija. Zbog “nepredviđenih tehničkih poteškoća” i sve duže sanacije velikog bazena, razvoj i unapređenje hrvatskog trofejnog sporta u Zadru će – ako bude sreće – započeti dva mjeseca kasnije u odnosu na konkurenciju. Sila prilika ove je godine tako odlučila, a vaterpolisti, kao i ostali predstavnici zadarskih vodenih sportova, jednostavno su se pomirili s novonastalom situacijom. Natiskani u malom bazenu nastavit će križati dane do završetka radova, a domaćinstva u kvalifikacijskim susretima za Kup i Prvenstvo Hrvatske odrađivati u susjednim, tj. u gradovima sa što manjim troškovima najma plivališta.

No dizanje estriha i pločica u bazenskoj školjci nije jedina prepreka planovima šefa struke Gorana Jovančevića i njegovih suradnika. Kamo sreće – reći će nam.

– Ne odustajemo od cilja da vaterpolo u Zadru podignemo na višu razinu. Našim smo rezultatima, kontinuiranim radom i organizacijom velikih manifestacija proteklih godina potvrdili da se držimo zadane strategije, ma koliko ona zahtjevna bila. I dalje imamo volju, istovremeno smo svjesni teških vremena u kojima živimo i nemogućnosti da namaknemo sva potrebna sredstva, ali bojim se koliko ćemo na ovaj način moći sami izdržati. Treba nam ruka pomoći koja ne mora nužno značiti financijsku injekciju – govori Jovančević.

Njegov se apel odnosi na korekciju termina na velikom bazenu, gdje se u večernjim satima istovremeno natiskaju čak četiri generacije vaterpolista.

– Zbog specifičnosti sporta u takvim je uvjetima, zaista teško raditi. Mogli bismo se pomiriti s time, no to bi značilo da smo se prepustili – u najboljem slučaju – stagnaciji. Ako želimo djeci omogućiti kvalitetan razvoj, i to ne samo sportski, onda je potrebno napraviti preinake u rasporedu korištenja bazena. Dovoljno je za primjer reći da mi godišnje odigramo 200-tinjak utakmica, od kojih velik broj otpada na domaćinstva. Kako je za utakmice potrebno osigurati prostor i vrijeme za zagrijavanje, ostale kategorije nisu u mogućnosti odraditi svoj trening. Iz ovog je podatka lako napraviti kalkulaciju koliko nam prostora ostaje za trening i usavršavanje – naglasit će strateg Zadra.

Zahtjevi, ili bolje rečeno – vapaji VK Zadar 1952 i dalje su tek slovo na papiru službenog dopisa ili novinskog članka. Osim lobiranjem, Savez im u ovom slučaju ne može pomoći, pa se jedinim rješenjem nameće svijest lokalnih instancija o potrebama “malih”. Proradi li ona, lanjski vlasnici dva državna odličja i predstavnici kluba koji stvara igrače za renomiranu Jadransku ligu znat će im se zahvaliti novim uspjesima.

– Lani nismo naišli na pozitivan odgovor, no nadam se da će ovaj put biti drugačije. Ne tražimo ništa za sebe, niti u svoju korist, već želimo da mladi zadarski vaterpolisti imaju bar približno iste uvjete kao i njihovi vršnjaci. Ako dobijemo toliko, za ostalo ćemo se znati pobrinuti – poručio je Jovančević.

Izvor: Zadarski list