fbpx

Političari (i) tajkuni…

Bliže nam se izbori. Kampanja je već započela, a HDZ pušta probne balone sa već bivšim kandidatima od kojeg se nezna tko je od kojeg “bolji”. Cijela priča miriše na to da se traži idealan kandidat koji će biti okrivljen za izborni poraz. Za župana se na konstruiranim anketama lokalnih portala predlažu likovi koji su ujedno vlasnici istih portala te kvalitetnog kriminalnog pedigrea. S druge strane čekamo još samo kandidaturu vlasnika tvrtke kojeg za sada nećemo imenovati, inaće bivšeg visoko pozicioniranog službenika u bivšoj vladi čija je tvrtka na cestogradnji, kao podizvođač radova, samo na nadzoru i projektiranju od 2004. godine zaradila 57,5 milijuna kuna.

Preko stanovite tvrtke iz Donjeg Prološca – gospodin, zasad neimenovani i njegov nadređeni oprali su dodatnih 482,4 milijuna kuna!  I eto nam poštenih političara!

Naime, postoji jasna dokumentacija koja dokazuje postojanje paralelnih evidencija stvarnih troškova radova na izgradnji autocesta, ugovorenih iznosa, te isplata kooperantima i iznosa koji su se od ugovora izdvajali za isplate trećim osobama u krugu tzv. “ortačkih ugovora” u HAC-u. Taj dokument, koji je po svemu sudeći pripadao čovjeku koji je, čini se, za svojeg šefa, vodio evidenciju iznosa koji se trebaju isplatiti ugovornim partnerima HAC-a, kao i evidenciju iznosa koji se trebaju isplatiti osobama koje je vezao usmeni ili pisani “ortački ugovor” na temelju kojeg su izvlačili novac namijenjen izgradnji autocesta. Brojke u navedenim dokumentima upućuju na trag nenamjenski isplaćenih čak 6 milijardi, točnije; 6.711.924.589,02 kuna što sa PDV-om iznosi ukupno 8.139.033.405,50 kuna novca ukradenog iz proračuna, a na štetu građana RH koji će isti sa kamatama otplaćivati sljedećih nekoliko desetljeća.

U Hrvatskoj su pa tako i u Zadru u poslijeratnom vremenu razne interesne grupacije, zbog strateških interesa, uključile osobe sklone organiziranom kriminalu za provedbu plana s ciljem da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su dosad činili i bili vrlo uspješni!

Pretvorba društvenog u privatno vlasništvo bila je jedna od najtragičnije i najnepravednije provedenih političkih odluka u novijoj hrvatskoj povijesti. Nije se poštivala jednakost građana pred zakonom već se inzistiralo na umjetnom stvaranju grupe od dvijesto odabranih bogatih obitelji. Pretvorba je bila i protuustavna jer je država prodavala društveno, a ne državno vlasništvo, dakle građanima je još jednom prodala ono što su već platili. Većina tih kaznenih djela dogodila su se u vrijeme trajanja Domovinskog rata i neposredno nakon. Sa 80.000 nezaposlenih broj se zbog pretvorbe povečao na 300.000.

Tako su preko Hypo banke u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. U neke tvrtke na mjesta uprave postavljali su se poslušnici koji bi svojim “nestručnim” radom tvrtku vodili u propast te ju zaduživali do stečaja kod banke, koju je savjetovao tadašnji savjetnik, takozvani konzulatant jer se banka očito nije razumijela u poslove kreditiranja i procjene kreditnog rizika.

I maloj djeci je jasno da banke ne kreditiraju gubitaše, naravno osim u slučajevima kad nekretnine istog gubitaša vrijede desetak puta više više od glavnice kredita i kamata zajedno.

Da se ne zavaravamo, zna se vrlo dobro tko, a i ZNA SE što i pod čijom političkom palicom je cijela priča i odigrana.

Ne samo da su gospoda političari i konzultanti te njima slični postali većinski vlasnici zavidnog broja vrijednih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati za, kako lokalno, tako i kompletno hrvatsko gospodarstvo, nesagledive posljedice. Samo u zadarskoj regiji pričamo o 20.000 radnih mjesta. Posljedice koje već zadnjih par godina itekako osjećamo u našoj svakodnevnici ne računajući na ratu kredita od samo 7,1 milijardu kuna koja 2013. godine dolazi na naplatu za istu onu autocestu s početka teksta i onaj “minorni” iznos od cca 8 milijardi kuna koji su se “izgubilo” po putu, a za koji je skupo zadužen sad već gladan narod Hrvatske.

Pred izbore bi zapravo trebali sebi postaviti prava i konkretna pitanja. Ljevi, desni, crveni, plavi, zavisni i nezavisni..  sve je tu već kristalno jasno ali tko je onaj koji drži konce koji stoji iza njih i zašto promjenom vlasti još nije procesuiran mutan kapital i korumpirani političari? Ako prihvatimo činjenicu da su političari ipak samo lutke na koncu krupnog kapitala te da je u krizi to još naglašenije, jasno je da se to nikad neće ni dogoditi.

Što su onda političari, gradsko vijeće ili gradonačelnici?

Oni su samo nečiji “izvođaći radova”. Ne, nisu vaši – iako ste vi ti koji ih plaćate!

Kapital odnosno banke i tajkuni su ti koji su uvijek na vlasti.

Političari se boje tajkuna. Da bi shvatili zašto je to tako, dovoljno je da pronađemo definiciju riječi tajkun. Naime, u bivšim socijalističkim zemljama tajkun označava osobe koje su u vrijeme privatizacije i uvođenja tržišta kapitala stvorili bogatstvo i mrežu poslovnih veza. Označava financijske moćnike koji su se obogatili naglo bez novca i rada na sumnjiv i uglavnom nezakonit način. Danas ti ljudi glume ugledne i uspješne gospodarstvenike uvjeravajući sebe, svoju obitelj i prijatelje da je to uistinu tako.

Zvuči li vam poznato?!

Tko će onda riješiti problem krupnog kapitala, korumpiranih političara marioneta, kriminalaca i lopova u Hrvatskoj?

Vi gospodo! – Ako ne mislite u skoroj budućnosti biti gladni i bosi robovi ovog neoliberalnog kapitalizma kojeg lokalni tajkuni kroje po svojoj mjeri.

Prijatelji, uklonili smo jačeg i opasnijeg neprijatelja u Domovinskom ratu i stvorili državu, uklonit ćemo i ovog!

Do čitanja.