Imena hrvatskim ciklonama daju članovi udruge Crometeo. Svake godine se donosi novi popis imena, daju se naizmjenice muško pa ženska, po abecedi, no, ne postoji sustavan i službeni pristup
Nekako skoro u isto vrijeme kada je obalama SAD-a harao strašni uragan ženskog imena Sandy, našom je obalom nered radila ciklona zvana po muški Ladislav. Šteta koju je Ladislav učinio bila je nemjerljivo manja i naš predsjednik nije morao poput američkog kolege na obalu među nastradale, no činjenica da se eto i u nas imenom krstila jedna vremenska pojava izazvala je ako ništa aktivni dijalog na društvenim mrežama. Izuzmemo li lagani žal zbog činjenice da Ladislav ciklona ipak nije dobila ime po novinaru Novog lista Ladislavu Tomičiću makar Ladislava krasi snaga juga što puše 120 kilometara na sat, sukus te rasprave je – ‘ko mu dade ime i zašto ne recimo Marica nego Ladislav!?
Ništa službeno
A ime su ovoj cikloni dali članovi udruge Crometeo koji, kako nam reče predsjednik Udruge Kristijan Božarov, imena ciklonama daju ima osam godina. Učinili su to da bi kasnije u budućnosti lakše podatke o ciklonama pronaći i vidjeti koja je kakvog traga ostavila, a ovako uz ime ciklone su i medijima i ljudima zanimljivije.
– Imena se daju naizmjenice muško pa ženska, po abecedi. Svake godine se donosi novi popis koji sastavljaju članovi udruge Crometeo, pojašnjava Božarov.
Ladislav je tako došao na red kao prijedlog članova za ime muško na slovo L. Prije njega bila je Kjara, a u subotu nas čeka Marta nakon koje će zapuhati Nadan koji nije Vidošević, pa Olga. No, činjenica je da, kako nam reče Krešimir Pandžić klimatolog Državnog hidrometeorološkog zavoda, ne postoji sustavan, odnosno službeni, pristup ovoj problematici.
– Koliko je nama poznato u Europi ne postoji jedinstven pristup davanju imena ciklona i anticiklona. Činjenica je da je još davne 1954. godine Karla Wege, studentica Sveučilista u Berlinu – po uzoru na davanje imena tropskim ciklonima pod okriljem Američke meteorološke službe, odnosno Svjetske meteorološke organizacije od 1953. godine – predložila uvođenje naziva ciklonama i anticiklonama u umjerenim geografskim širinama to jest u Europi što je prihvaćeno u medijima, međutim nije prihvaćeno od strane bilo koje službene organizacije. U nekim se europskim državama poput Norveške i Velike Britanije, u novije vrijeme koriste odgovarajuća imena za događaje ekstremno jakog vjetra razorne snage, premda opet nema jedinstvenog nazivlja na međunarodnoj razini – pojašnjava Pandžić.
Brišu »zla« imena
Je li onda davanje imena ciklonama možda i neka vrsta pomodarstva i koliko je uopće smisleno ciklonama davati imena?
– Moglo bi se reći da je u određenoj mjeri riječ o pomodarstvu kada je u pitanju Europa ili općenito više geografske širine. Za razliku od tropskih ciklona koji su jasno uočljivi, relativno ih je mali broj tijekom godine i izrazito su razorne moći, isključivo se javljaju u suptropima, ciklona umjerenih širina postoji puno više, teže ih je pratiti kao odvojene cjeline i najčešće nisu razorne moći pa se »polu-službeno« daju imena samo olujama s vjetrom u pojedinim zemljama i to nakon određene stručne analize, kazuje Pandžić.
Ni odgovor na upit zbog čega Amerikanci vremenskim nepogodama mahom daju ženska imena nije posve jednostavan.
– U početku su Amerikanci davali imena ženskog roda što je kasnije promijenjeno, tako da ima i ženskih i muških naziva koji se daju unaprijed za šest godina. Ta imena predlaže Centar za tropske ciklone u Sjedinjenim američkim državama u dogovoru s odgovarajućim odborom u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji. Imena se rotiraju svakih šest godina i 21 ime je zadano za svaku godinu za određeno područje. Za područja izvan nadležosti SAD-a imena daje spomenuti odbor Svjetske meteorološke organizacije. Zanimljivo je da se po »zlu« poznata imena brišu iz popisa, a daju nova, veli Pandžić.
Efekt bitniji od naziva
No, kako god se vremenske nepogode zvale dojam je kako su vremenske katastrofe sve češće i sve žešće. Pandžić kaže kako se porast čestine i jačine vremenskih ekstrema na globalnoj ljestvici povezuje se s globalnim zatopljenjem. Dodaje pri tom kako su možda bitniji efekti od naziva: nekad je to bura, drugi put jugo, grmljavinsko nevrijeme, dizanje mora, pijavica, tuča, suša, poplava, snijeg, mraz… Valjali nam se onda plašiti vremenskih prilika i jesmo li ih to vlastitom nebrigom za okoliš prouzročili, ili se zapravo ne dogđa ništa neubičajeno?
– Postoji prihvaćeno mišljenje, vjerojatnost je 90 posto prema procjeni velikog broja znanstvenika, da je čovjek svojim djelovanjem pridonio globalnom zatopljenju preko sagorijevanja fosilnih goriva pa tako neizravno i ekstremnijim vremenskim prilikama. Ipak nije jednostavno odvojiti ono što je moguće pridonio čovjek od već postojećeg prirodnog. Na tom još treba raditi i puno se radi, zaključuje Pandžić.
Izvor: Novi list
