Aktivisti žele iskoristiti moć za pritisak na Vladu RH, a legalisti samo ocijeniti suradnju
Mnoge zakulisne igre koje su se odvijale u vrijeme Gotovinina bijega mogu se iščitati iz američkih diplomatskih depeša objavljenih na Wikileaksu, ali jedna, načinjena početkom 2003., dobar je primjer jer sadrži sve: i američku uključenost, i pristranost dijela haaškog tužiteljstva unutar kojeg postoje “aktivisti” i “legalisti”, i neutemeljene tvrdnje da se Gotovina “slobodno šeće Hrvatskom” koja ga ne želi uhititi, i predsjednika Mesića kao jedan od “izvora” koji potvrđuju takve rekla-kazala priče, i nastojanja Rusa da Gotovinu izjednače s Mladićem… Svi ti elementi, koji bi napetim učinili i jedan film a kamoli depešu, nalaze se u toj jednoj bilješci objavljenoj na Wikileaksu koja, međutim, u hrvatskim medijima nikad dosad nije podrobnije citirana i opisana. Sve do sada…
Depeša je napisana 11. veljače 2003.: taj dan su se američki diplomati u Zagrebu sastali s Thomasom Osoriom, šefom zagrebačkog ureda Haaškog suda. Pozvali su ga na sastanak jer je glasnogovornica tužiteljstva Florence Hartmann nekoliko dana prije, 5. veljače, dotad najoštrije kritizirala hrvatsku Vladu zbog Gotovine. Izjavila je da Gotovina “slobodno putuje Hrvatskom” i Amerikanci su pozvali Osoria na sastanak kako bi čuli objašnjenje.
“Iako nije htio – ili nije mogao – ići u detalje, Osorio je izjavio da Ured haaške tužiteljice ima dokaze kojima može potkrijepiti optužbu Hartmann vezanu uz Gotovinu. Postoje nova opažanja i nove informacije, iako je rekao da nijedan od novih tragova nije onako čvrst kao dojavljeno SFOR-ovo opažanje Gotovine u Hercegovini 2002. godine. Sve u svemu, ICTY je sada uvjeren da Gotovina ulazi i izlazi iz Hrvatske te da Vlada RH nije postupala u dobroj vjeri kako bi ga uhitila. Osorio je spomenuo da bi Vlada RH uhitila generala u roku od 24 sata kad bi EU postavila Gotovinino uhićenje kao preduvjet za razmatranje članstva Hrvatske u EU”, piše u depeši s tog sastanka objavljenoj na Wikileaksu.
Del Ponte je aktivist
Tijekom sastanka s Amerikancima predstavnik Ureda ICTY-ja u Zagrebu zove Hartmann na mobitel i provjerava je li njezinu izjavu odobrila Carla del Ponte. Jest. “Osorio je zaključio da je njezina izjava otvaranje paljbe novom strategijom ICTY-ja koja će natjerati Vladu RH da poduzme snažniju akciju otkrivanja Gotovine”, piše u depeši. Bude li Vlada RH prezala od toga, ta će strategija “kategorički pokazati da Hrvatska ne ispunjava obveze prema Haaškom sudu”. A kako bi trebala izgledati ta nova strategija haaških tužitelja? Osorio objašnjava Amerikancima: “Hrvatska policija treba provesti visoko vidljive racije u Gotovininim kućama, ispitati Gotovinine odvjetnike i suradnike te podići barikade u dijelovima Dalmacije koje osumnjičeni, vjeruje se, posjećuje. Službenici ICTY-ja aktivno će nadzirati te i druge aktivnosti i moći će tražiti da se pridruže policiji u racijama kako bi se uvjerili da nam Vlada udovoljava”.
Razgovor koji bilježi ta diplomatska depeša vrlo je otvoren jer sudionici vjeruju da će zauvijek ostati povjerljiv i vjerojatno im ni na kraj pameti nije mogućnost da se jednog dana pojavi “zviždač” koji će kopirati sve američke diplomatske depeše i ustupiti ih web-stranici Wikileaks koja će ih javno objaviti. Osorio nastavlja objašnjavati kako je nastala nova “strategija” protiv Gotovine.
“Osorio je rekao kako se oko ove nove agresivne strategije vodilo puno rasprava unutar ICTY-ja između “aktivista”, koji žele iskoristiti moć ICTY-ja da pritisnu Vladu RH da pronađe Gotovinu, i “legalista”, koji vjeruju da je jedina funkcija ICTY-ja da ocijeni suradnju i obavijesti Vijeće sigurnosti UN-a o svojim nalazima. Osorio je sam sebe i glavnu tužiteljicu Del Ponte svrstao među ‘aktiviste’”, piše u američkoj diplomatskoj bilješci s tog sastanka.
Orkestrirani pritisak
Predstavnik Haaškog tužiteljstva dalje objašnjava kako ih Rusi tjeraju da Hrvatsku u slučaju Gotovina tretiraju jednako kao i Srbiju u slučaju Mladić. Amerikanci dalje u bilješci iznose svoje dojmove i zaključke: dokazi tužiteljstva o tome da je Gotovina u Hrvatskoj utemeljeni su na “kružnom izvješćivanju i rekla-kazala”. Svoju skeptičnost detaljno obrazlažu:
“Iako se Gotovina možda i skriva u regiji, nismo vidjeli ništa, osim opažanja SFOR-a, što bi poduprlo oštru izjavu tužiteljstva o tome da se Gotovina ‘slobodno kreće’ Hrvatskom. Politički savjetnik tužiteljstva Jean Jacques Joris rekao je našim kolegama u Haagu da su ‘hrvatski i inozemni izvori’ potvrdili tvrdnju tužiteljstva da se Gotovina slobodno kreće Hrvatskom. Rekao je da je predsjednik Mesić taj hrvatski izvor. Međutim, Mesićev vanjskopolitički savjetnik rekao nam je da Mesić temelji tu izjavu na izvješću hrvatske tajne službe, koje je, to pouzdano znamo kao činjenicu, bilo utemeljeno na lažnom opažanju Gotovine u Zagrebu, te na drugim kružnim izvještavanjima. Druga navodna ‘opažanja’ Gotovine pokazala su se podjednako neutemeljenima”, piše u diplomatskoj bilješci.
Ali iako su skeptični prema tvrdnji tužiteljstva da se Gotovina slobodno kreće Hrvatskom, to nipošto ne znači da su Amerikanci blagonakloni prema činjenici da se Gotovina skriva, a da ga hrvatska Vlada (u to vrijeme Račanova) ne pronalazi. Jedna rečenica iz depeše je jasna da ne može biti jasnija: “Nije pitanje trebamo li izvršiti pritisak na Vladu RH, vezano uz ratne zločine i suradnju s Haagom. Pitanje je kako orkestrirati taj pritisak da postignemo najbolji učinak”.
Tom tezom – da Hrvatsku treba pritiskati da pronađe i izruči Gotovinu – prožet je i sažetak čitave depeše: “Jasno je da trebamo nastaviti s pritiskom na hrvatsku Vladu u slučaju Gotovina i u suradnji s ICTY-jem. Ali, pritisak mora biti dobro orkestriran i promišljen. Bez čvrstog uporišta u činjenicama, bolje interne koordinacije i prethodnih konzultacija sa SAD-om i drugim pristašama ICTY-a, strategija tužiteljstva u slučaju Gotovina mogla bi biti samo još jedna beskorisna i pirova konfrontacija s Vladom RH.”
[stextbox id=”okvir” caption=”Mjesecima je znao da je lociran i ‘probijen'” image=”null”]
Ante Gotovina nestao je iz Zagreba u lipnju 2001. Znao je da je stigla optužnica iz Haaga i čudio se kako ga nitko iz Vlade RH ne zove na konzultacije.
Dobiva informaciju da će ga uhititi i da je pritom “dopuštena sila”. Iduće četiri i pol godine skriva se po svijetu, opskrbljen lažnim identitetima. Glavna haaška tužiteljica 8. prosinca u Beogradu objavljuje: “Imam vrlo dobre vijesti, Ante Gotovina prošle je noći uhićen u Španjolskoj”.
Tužiteljica je namjerno izabrala Beograd kao mjesto objave te vijesti, s obzirom na to da je bila u toku, jer ju je hrvatska strana gotovo četiri mjeseca prije toga bila obavijestila da je Gotovina lociran u Španjolskoj.
Do danas nije jasno zašto se čekalo s uhićenjem, jer, pokazalo se, Gotovina je dva mjeseca prije uhićenja bio na Kanarima, i to kao Kristijan Horvat. Predao je putovnicu za koju je znao da je “probijena”, kao što je znao i da je lociran, jer mu je to bilo dojavljeno.
Uhićen je u hotelu “Bitacora”, jednom od stotinjak hotela u turističkom naselju Playa de las Americas, gdje su redom odsjedali umirovljenici iz Njemačke i Velike Britanije. Uhićen je u nimalo gruboj akciji Španjolaca.
Mirno je čekao da mu stave lisice i odveden je u lokalni zatvor te prevezen vojnim zrakoplovom prvo do Madrida, a potom, drugi dan, i do Scheveningena u Haagu.
Premijer Sanader tada je izjavio kako je “time konačno potvrđena vjerodostojnost hrvatske države i svih institucija hrvatske državne vlasti da Gotovina nije u Hrvatskoj”, dodajući da su hrvatske vlasti, na temelju saznanja svih uključenih institucija, govorile da Gotovina nije u RH. Rekao je i to da “vladavina prava nema alternative”.
[/stextbox]
Izvor: Večernji list
