Iako su mnogi nakon nedavnog susreta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bili uvjereni da je postignut dogovor kako Rusi sirijskom režimu Bašara al-Asada ipak neće ispostaviti raketni protuzračni sustav S-300 (u zamjenu za odustajanje Izraela od napada na ciljeve u Siriji), o čemu je ovih dana pisao i britanski The Sunday Times, došlo je do neočekivanog obrata koji bi mogao zakomplicirati ionako tešku situaciju u krvavom građanskom ratu u Siriji.
Prijetnja Izraelu
Naime, zamjenik ruskoga ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov iznenadio je izjavom da Rusija ne odustaje od isporuke raketa Siriji prema još prije postignutom dogovoru, iako je dodao kako “ne može reći u kojoj je fazi isporuka”. Wall Street Journal, pak, najavljuje da će sve rakete biti dostavljene do kraja 2013., a prve tijekom sljedeća tri mjeseca. Doduše, izraelski ministar obrane Moshe Ya’alon ima saznanja da rakete, koje su velika prijetnja Izraelu, još nisu stigle na odredište. Naime, Izraelci tvrde da te rakete mogu gađati avione koji slijeću na telavivski aerodrom Ben Gurion i obuhvaćaju gotovo cijeli zračni prostor Izraela. Osim toga, u Jeruzalemu se pitaju što će biti ako taj raketni sustav padne u ruke radikalnih islamista ili “Asadovih iranskih saveznika”. – Posao još nije realiziran, ali ako se to ipak dogodi, mi ćemo znati što trebamo učiniti – ustvrdio je Ya’alon.
No, neki zapadni mediji već procjenjuju da će se Izrael teško odgovoriti od toga da ne izvede udare na ta raketna postrojenja. Izraelci su se prisjetili da su ruskim, nešto slabijim, sustavom S-200 Ukrajinci 2001. slučajno srušili ruski civilni zrakoplov na liniji Tel Aviv – Novosibirsk, pri čemu je poginulo 78 ljudi.
Ruska reakcija odgovor je na ukidanje embarga na izvoz oružja sirijskoj oporbi koje je donijela EU, a Rjabkov benevolentno izjavljuje da se ne smije praviti paralela između naoružavanja ustanika i “realizacije prije postignutih dogovora” s legalnom i legitimnom vladom u Damasku. Naime, Rusija je još 2010. postigla sporazum s Bašarom al-Asadom o isporuci sustava S-300 koji je Damask platio 900 milijuna dolara. Radi se o četiri baterije S-300, šest lansirnih rampi i 144 rakete. Uz njih dolaze i dva tima ruskih specijalista koji će obučiti Sirijce za rukovanje sustavom.
Usijane glave
U međuvremenu se prolomila vijest da je Barack Obama nedavno zatražio od Pentagona da razradi plan zone zabrane leta nad Sirijom. Isti izvor tvrdi da Bijela kuća razmatra i mogućnost slanja oružja ustanicima te priznanja Sirijskog oporbenog vijeća. Doduše, glasnogovornik Pentagona David Lapan nije to potvrdio, samo je rekao da se za Siriju “razmatraju sve moguće varijante”. U Moskvi se ne uzbuđuju previše i ne dijele “zapadnu histeriju” zato što se sukob može proširiti te što su ovim postupkom Rusi bacili dodatni pojas za spašavanje Asadu. Rusi odgovaraju da je S-300 obrambeno oružje koje će spriječiti “usijane glave” (SAD i NATO) na ponavljanje “libijske avanture”.
Produljenje agonije
– Upravo obratno: mi ovime ne širimo sukob, nego sprečavamo intervenciju, odnosno onemogućavamo da sukob postane međunarodni – ističe ruski dužnosnik. Rjabkov je ustvrdio da se sustav neće koristiti protiv antibašarovske oporbe jer ona ne posjeduje naoružanje na koje se S-300 može primijeniti. Predstavnik Rusije pri NATO-u, Aleksandar Gruško, rekao je da je “dogovor o isporuci raketa u okvirima međunarodnog prava” te da sustav S-300 ni na koji način neće izmijeniti niti radikalizirati “situaciju na terenu”. No, u Washingtonu tvrde suprotno: ovime će sukob eskalirati te donijeti Bašaru prednost, a Siriji produljiti agoniju na neodređeno vrijeme.
Izvor: Jutarnji list
