Josip Mutak, branitelj bez imovine, iznenada je postao vlasnik tvrtke Corneus na čiji račun sjedaju milijuni. S partnerom Radonićem sve ih je podignuo na bankomatu!
Tvrtka Energo Mont Radoslava Rodića, 40-godišnjeg poduzetnika iz Velike Gorice, doživjela je poslovni procvat 2009. kad je angažirana na dva značajna državna projekta: preuređenju Ustavnog suda na Markovu trgu te na zgradi Ministarstva unutarnjih poslova u kojoj se smjestila Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA)!
Rodićeva tvrtka posao je dobila kao podizvođač.
– Da, radili smo te poslove – potvrdio nam je Rodić.
Rekao je da su postavljali instalacije za vodu, plin, grijanje, ventilaciju i hlađenje. Na projektu suda posao im je, kaže, dala tvrtka Carin, a na projektu SOA-e tvrtka Kamgrad Dragutina Kamenskog.
Ali priča s podizvođačima tu ne staje: novac iz proračuna prelijeva se preko još tri reda podizvođača koje angažira glavni izvođač. Rodić tako, nakon što ga angažiraju Carin i Kamgrad, posao daje dalje podizvođačima.
Angažira Corneus, tvrtku bez prihoda i bez zaposlenih! I sve miriše na novu Fimi Mediju, ali ovaj put u građevini.
Tvrtku Corneus 2003. je osnovao Gery Charles de Meeűs d’Argenteuils iz Luksemburga, a 2008. ju je preuzeo Josip Mutak, 57-godišnjak iz Karlovca. Tvrtka nije prijavljivala nikakve prihode sve od 2008.
Te godine odjednom je ostvarila 4,1 milijun kuna, a godinu dana kasnije Mutak je bez zaposlenika uprihodio rekordnih 12,6 milijuna kuna!
Predao je te godine Financijskoj agenciji izvješće o poslovanju u kojem je u strukturi poslovnih rashoda naveo da je 11,5 milijuna kuna otišlo na “trošak usluga kooperanata za treću osobu”.
Poreznicima se to poslovanje učinilo sumnjivim pa su slučaj, čini se, prijavili Državnom odvjetništvu.
Istražitelji su onda utvrdili da su ta “treća osoba” zapravo bili sam direktor Mutak i njegov partner Boro Radonić, umirovljeni geodet iz Omišlja. Obojica bez imovine i prihoda. Njih dvojica su tako od studenog 2008. do rujna 2010. iz tvrtke Corneus izvukli 21 milijun kuna.
Za to ih se tereti u ovih dana potvrđenoj optužnici koju je podiglo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu.
Najbizarniji u ovom slučaju je način na koji je to učinio dvojac bez imovine. Radonić, naime, na sebe ima prijavljen samo Renault Clio, a Mutak je hrvatski branitelj, deložiran iz stana nakon 53 godine, koji je živio pod šatorom sve dok mu Grad Karlovac nije dao stan od 16 kvadrata bez sanitarnog čvora.
Kriminalisti se u praksi još nisu susreli s takvim načinom izvlačenja novca, a Jure Marušić, stečajni upravitelj koji je Corneus 2012. poslao u stečaj, kaže da se to radilo baš kao da su izvršitelji željeli biti uhvaćeni.
Mutak i Radonić su, prema tvrdnjama tužitelja, 21,135 milijuna kuna u dvije godine podigli s bankomata!
Podizali su po 7000 kuna u pojedinačnim transakcijama u Malinskoj, Kraljevici, Crikvenici, Zagrebu… Istražitelje čudi kako su mogli podizati tolike iznose jer su oni u pravilu limitirani.
Ali prema izlistima do kojih su došli vidi se da su u samo jednom danu, 30. rujna 2009., s više bankomata u Zagrebu podigli čak 200.000 kuna! Dvojac je taj dan morao 28 puta do bankomata da bi podigao po 7000 kuna. Dvadeseti put bili su u Avenue Mallu.
Nekoliko sati kasnije bili su na bankomatima u Paromlinskoj, Heinzelovoj…
Premda ih se tereti da su iz vlastite tvrtke prisvojili 21 milijun kuna, ni po čemu se ne može zaključiti da su novac i zadržali. Obojica i dalje vode skromne živote, a novac je nestao. Čak su i neke tvrtke koje su ih angažirale u međuvremenu otišle u stečaj s milijunskim dugovima.
Istražitelji su zaključili da je najvjerojatnije dvojac nekome samo poslužio za pranje novca.
Radonić, čini se, jedini zna gdje je novac završio, no brani se šutnjom. Mutak je, pak, iznosio obranu.
– Radonić me nasadio – rekao je istražiteljima.
Ponudio mu je, kako im je rekao, da bude direktor za plaću od tri do pet tisuća kuna mjesečno, na što je pristao zbog očajne imovinske situacije. Ali, kaže, čim je prenio tvrtku na svoje ime i otvorio poslovne račune u banci, Radoniću je dao kartice i ne zna što se poslije događalo s Corneusom. Šokirao se lani kad je iz Porezne uprave dobio neke papire pa je od Radonića zatražio da ga odjavi kao direktora.
Slučaj bi bio jednostavniji da je samo Energo Mont uplaćivao novac na račun Corneusa. Radile su to i druge tvrtke: Energon Facility Management, Energon Zagreb…
Prema tvrdnjama direktora tih tvrtki, oni su plaćali Corneus kao podizvođača ili se radilo o podmirenju dugova prema tvrtki Amplus koja je prošle godine likvidirana. Tvrtku je bivša vlasnica 2008. prodala putem oglasnika. Kupio ju je Alen Vukmir (38).
– Tvrtka se u moje vrijeme bavila konzaltingom, ali odlučila sam otići u Ameriku pa sam je prodala. Objavila sam oglas, došao je Vuk mir s nekim starijim gospodinom i sve smo potpisali kod javnog bilježnika – ispričala je.
Do Vukmira nismo uspjeli doći. Mobitel koji nam je dala bivša vlasnica isključen je, a nema prijavljen nikakav drugi broj. Tvrtka od 2008. nije predavala nikakva financijska izvješća, pa je 2012. ugašena.
I Rodićeva tvrtka Energo Mont danas je u stečajnom postupku. Samo porezni dug iznosi sedam milijuna kuna. Radonić se ne javlja na mobitel, govori nam direktor Goran Barbarić koji je tu funkciju preuzeo 2012. i zbog toga danas žali.
– Zašto ste pristali preuzeti firmu s takvim dugovima? – pitamo ga.
– Zato jer sam naivan. Jer sam vjerovao prijatelju, a ispao sam naivan. Sad se samo nadam da ću se nekako iz svega toga izvući – rekao je Barbarić.
Rodić isprva ne govori istinu. Kaže da nije angažirao Corneus, da je to možda napravio bivši vlasnik. Ali upoznajemo ga s njegovim riječima koje se navode u opužnici. Rodić je istražiteljima priznao da je Corneus bio njihov podizvođač. Rekao je da je obavljao osnovne fizičke poslove: prijenos tereta, bušenje rupa, čišćenje gradilišta. Nije se pred istražiteljima mogao sjetiti imena osobe iz Corneusa s kojom je dogovarao te poslove.
– Radove smo dogovarali putem ponuda, a uživo nismo imali kontakata. Na gradilištima sam vidio radnike, a znao sam da su iz Corneusa jer su radili poslove koje smo s njima dogovorili – rekao je Rodić, kojega su istražitelji saslušali kao svjedoka.
Kad smo ga s tim upoznali, Rodić se “prisjetio” poslova s Corneusom.
– Zaboravio sam jer su to bili neki mali iznosi, 150.000 kuna, ni blizu milijunu, a kamoli 21 milijun kuna – izvlači se Rodić.
– Nebitno. Jeste li vi preko Corneusa izvlačili novac? – pitamo ga.
– Ne, odgovorno tvrdim da nisam – kaže.
– Je li neki od izvođača koji su vas anagžirali tražio da izvlačite novac? – nastavljamo.
– Nije me nitko ništa tražio i nisam izvlačio novac. Propao sam i ostao dužan jer su i drugi ostali dužni meni – kaže Rodić.
Ali osim tih direktnih poslova na račun Corneusa sjelo je više od 20 milijuna kuna jer su, kako tvrde direktori, tim uplatama prebijali potraživanja tvrtki Amplus, Polonio i još nekih kojima su bili dužni.
Andrej Mandić, vlasnik Energon Facility Managementa, ispričao je istražiteljima kako je njegova tvrtka Amplusu i Poloniju novac dugovala za građevinsko-obrtničke radove. Do Mandića nismo uspjeli doći. Kontakta s njim više nemaju ni na portalu Dalje.com, gdje je sjedio u Nadzornom odboru izdavača, tvrtke Čitaj dalje.
Mandić je na tom portalu još 2010. u intervjuu isticao vlastite poslovne uspjehe s tvrtkom Energon, koja se bavila održavanjem i upravljanjem raznih centara, a imala je tada više od 350 zaposlenih u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Mandić je najavljivao širenje. Ali tvrtka je otišla u stečaj, kao i još jedna njegova tvrtka, Namco promet, s milijunskim dugovima. Predstečajni postupak je obustavljen. Samo porezni dug iznosi 18,8 milijuna kuna.
I bez skromne imovine mogli bi ostati i Mutak i Radonić ako im se dokaže krivnja. Jer svaki bi na kraju mogao biti ovršen sa 11 milijuna kuna, čije im se prisvajanje stavlja na teret.
Ako se ne predomisle pa kažu jesu li možda novac proslijedili nekom trećem.
Još jedan posao fiktivnog poduzeća: dizajnirali slova za ploču Sabora!
Zanimljivo je da je tvrtka Corneus izradila dizajn slova metalnih ploča na Saboru.
Angažirala ih je tvrtka Ilumino, čija je dirktorica Irena Vikić.
Ona kaže da je taj posao dogovarao njezin otac. Nije joj poznato s kim je njezin otac komunicirao.
Isprva se pravila da ne zna o kojoj tvrtki govorimo, ali kad smo je podsjetili da je već svjedočila policiji o tom poslu, prisjetila se.
– Na policiji su me držali kao nekog lopova, rekli su mi da tvrtka nije platila PDV, a ne da su izvlačili novac. Nisam to znala, pa ni da je podignuta optužnica. Otkud bih to znala – kaže Vikić. Tijekom razgovora se živcirala, ljutila.
Taj posao želi prikazati nevažnim, ali ne zna kako je njezin otac našao tu tvrtku. Ponavlja da je ona sada direktorica, a da je njezin otac ranije vodio posao.
– Angažirali smo ih, koliko mi je poznato, samo jednom na tom poslu. Trebali su nam u kompjutorskom programu napraviti dizajn slova da mogu dati rezati ploču za Sabor. Nemam pojma tko su oni, više nikada nismo s njima radili. Bio je to neki mali iznos. Boli me đon jer više s njima ne poslujem niti znam išta o njima – rekla je.
Istražiteljima je ispričala da je novac Corneusu uplaćivala na osnovi cesije prema Amplusu.
– Amplus je za Iluminu u AutoCadu izrađivao metalne natpise za potrebe Hrvatskoga sabora – pojasnila je usluge zbog kojih je njezina tvrtka imala dug prema Amplusu.
Tvrtka Ilumina inače je osnovana 1994. godine, a temeljni kapital iznosi 24.000 kuna. Poslovne rekorde ostvarila je 2008. i 2009., kad je prijavila prihode od 575.300 kuna, odnosno 416.000 kuna. Već 2010. prihodi su pali na samo stotinjak tisuća kuna. Dvije godine poslije tvrtka gotovo i ne posluje. Godine 2011. prijavili su prihod od oko 50.000 kuna, a lani samo 15.400 kuna.
U tvrtki se kao osnivač vodi akademski kipar Antun Vikić, a njegova je 39-godišnja kći direktorica. Ona se povezuje s još dvije tvrtke, od kojih je jedna ugašena, a druga se bavi proizvodnjom električne opreme za rasvjetu.
Izvor: Jutarnji list
