Kaos u bolnicama! Sestre skupljaju boce da kupe toaletni papir

Liste čekanja i zato što za preglede nedostaje kontrastnih sredstava, reagensa za tumorske markere…

Halabuka bi se trebala dići oko bolničkih limita, a ne oko smjenskog rada, izjavila je prije nekoliko dana sindikalna povjerenica iz KBC-a Rijeka, upozoravajući na teški problem sve tanjih bolničkih budžeta. Tzv. bolnički limiti smanjuju se iz godine u godinu, pa po 95 posto budžeta odlazi na plaće, a samo pet posto na tekuće poslovanje, dok u brojnim slučajevima već poslije 20. u mjesecu nemaju potrošnog materijala. Liječnici i osoblje pritom se snalaze kako znaju da pacijenti ne bi trpjeli, a neke mjere graniče s bizarnošću.

Broje parove rukavica

Kako bi pacijentima osigurali pristojan boravak u bolnici, medicinske sestre s Neurologije osječkog KBC-a skupljaju plastične boce koje pacijenti ostavljaju nakon boravka. Boce prodaju, a za dobiveni novac kupuju ono što im na odjelu treba. Rukavica, toaletnih ubrusa ili papira ponestaje im već nakon 20. u mjesecu. Liste čekanja ne stvaraju se, ističu liječnici, zbog toga jer se fizički ne stigne obaviti operacija, nego zato što nema dovoljno potrebnog materijala. Primjerice, kontrastnih sredstava za preglede na osječkoj Radiologiji ne daju u optimalnim dozama, nego gotovo minimalne količine kako bi uštedjeli i napravili što veći broj potrebnih pretraga.

U zagrebačkom Institutu za tumore limit je 25 pakiranja reagensa za tumorske markere dnevno, iako bi mogli obraditi više pacijenata. To su situacije zbog kojih se stvaraju liste čekanja.

Zbog štednje došlo je do nazadovanja u pružanju medicinske usluge, ponajprije u kirurgiji. Ne nabavlja se kirurška oprema i ugradbeni materijal. Na ginekološkom odjelu jako je uskraćena nabava jednokratnih rukavica i gaza. Evo, danas smo dobili 36 pari rukavica, a mi nikad ne znamo koliko će nam u danu toga trebati tako da su pojedini kolege svojim novcem kupili pakiranja jednokratnih rukavica kako im se ne bi dogodilo da nemaju – ispričao nam je prim. Tibor Toth, ginekolog bjelovarske Opće bolnice.

Iako su stalno na rubu, pacijenti nikad nisu bili ugroženi samo zbog požrtvovnosti liječnika i sestara, govori dr. Damir Šimunović, urolog u dubrovačkoj bolnici. Štednja i sve manji limiti rezultirali su sa 130 milijuna kuna duga te bolnice, a stanje je iz godine u godinu sve gore. Ondje katkad kupuju sapun ili papir za printanje, priznaje.

Početkom liječničkog štrajka dr. Tugomir Gverić sa Svetog Duha naveo je da je bilo slučajeva kad su za otvorenog pacijenta odgovarajući kirurški konac tražili na drugom odjelu te da su kirurški skalpeli toliko dotrajali da se njima uspije zarezati tek nakon tri pokušaja.

– Nemamo ultrazvuk. Nedostaju nam konci, na operacijama nemamo tipične konce za tipične potrebe – otvoreno je govorio i dr. Maksim Valenčić, tadašnji predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Rijeka. Klinike ondje još uvijek rade u punom opsegu tako što se bolnica zadužuje, upozorava Radmila Belobrajdić-Čahut, predsjednica Sindikata zdravstva Hrvatske i povjerenica toga sindikata u riječkom KBC-u. Prošlu su godinu završili sa 50 milijuna kuna duga.

– Oprema je dotrajala, dijelom otpisana, nedostaje kapitalna oprema za operacijske dvorane, nužna oprema za odjele intenzivne njege, moderni kreveti za bolesnike. Velik dio kirurških instrumenata nije godinama obnavljan – navodi predstojnik Klinike za kirurgiju prof. dr. Tedi Cicvarić napominjući kako su postojeće promjene radnog vremena uzrokovale smanjenje broja raspoloživih specijalista u radnom vremenu, što utječe na opseg posla koji se može obaviti, a posljedica toga je produljenje lista čekanja za operacijske zahvate.

Rezovi u ortopediji

Ministar Rajko Ostojić kazao nam je da su u utorak imali sastanak svih ravnatelja klinika i županijskih bolnica i da nitko nije izvijestio o ovakvim nestašicama.

– Ipak, svjesni smo da je u nekim bolnicama smanjen broj ugradbenih materijala, i to u ortopediji. To su saznanja koja imamo u Ministarstvu – rekao je ministar.

Operiramo tehnikama otprije 20 godina
Zbog nedostatka novca ne možemo nabavljati ugradbene materijale koji su relativno skupi pa se zbog toga okrećemo operativnim tehnikama koje su vrijedile prije 15-20 godina. Konkretno, više se ne nabavljaju mrežice koje se koriste kod operacija žena da bi spriječile spuštanje organa.

Također se više ne nabavljaju ni jednokratni instrumenti koji su u ovim uvjetima relativno skupi, služe za “varenje” tkiva, a koristili smo ih višekratno. Zbog toga operacije traju dulje pa su time zapravo i skuplje jer se koristi puno više kirurškog konca. Praktički sada radimo kako smo radili prije dvadeset, trideset godina, tako da je u nekim segmentima štednja zapravo kontraproduktivna – kaže prim. Tibor Toth.

Izvor: V.L.