Prije dvije i pol godine Državno sudbeno vijeće jednoglasno je izabralo Željka Rogića za predsjednika Općinskog suda u Zadru, a nedavno mu je većinom glasova taj isti DSV ukinuo imunitet zbog privatne tužbe koju su, smatrajući da su oklevetane u brojnim Rogićevim javnim istupima, podnijele sutkinje Ivana Klišmanić, Iva Lovrin i Danijela Zubčić Poljak.
U drugoj polovini prošle godine Rogić je ušao u javni rat s dijelom sudaca, govorio je o neradu, nepotizmu i sumnjivim imovinskim karticama nekih sudaca, spominjao je i konkretna imena. Uslijedila je prijava protiv Rogića zbog kršenja etičkog kodeksa, a najnoviju odluku o ukidanju imuniteta Rogić doživljava kao “izdaju” i “pucanj u leđa”.
– Ne mogu razumjeti da se od mene traži “obračun sa zadarskom situacijom”, da mi se kaže “napravi tamo reda”, “to je najgori sud u državi”, “mi smo uz tebe”, a kad su prvi put imali priliku zaštititi me, članovi DSV-a odobravaju kazneni progon po privatnim tužbama i to tužbama ljudi koji su, dok su ga vodili, doveli Općinski sud do pozicije najneažurnijeg u državi! U tome se sastoji izdaja, to je metak u leđa o kojem govorim. Sa 22.000 broj neriješenih predmeta je pao na 10.000 i sada mi se u prvom sukobu puca u leđa. Napisao sam pismo nekim članovima DSV-a, naveo da to smatram izdajom i zaželio im svako dobro – kaže Rogić.
Zašto mislite da ćete odgovarati za verbalni delikt?
– DSV je odobrio progon i time su dali jasan signal sucu koji će voditi postupak da me osudi! DSV me je izabrao jednoglasno, a ovu je odluku donio većinom glasova, što mi je jedina “utjeha” u svemu tome, jer to govori da i u sustavu ima ljudi koji žele promijeniti stanje. Odgovarat ću zato što sam rekao da je Iva Lovrin kći Ane Lovrin, a Ivana Klišmanić kći Antuna Klišmanića, rekao sam da su sutkinje postale dok su im roditelji bili ministrica i predsjednik suda, a ako to nije nepotizam, što je onda nepotizam?! Rekao sam istinu, ono što svi znaju i sudit će mi za – verbalni delikt! Volio bih da suđenje bude otvoreno za javnost, da se zna kako izgleda suđenje za izgovorenu istinu. Većina građana je uz mene, ali mi glave dolazi većina unutar sustava.
Jeste li u proteklih dvije i pol godine upoznavali DSV sa stanjem na sudu?
– Nakon što sam izabran nikad nisam zvao DSV, Vrhovni sud ni Ministarstvo pravosuđa i tražio pomoć, a nailazio sam na neviđenu opstrukciju. Protiv mene su pisane prijave i peticije, a posljednjih četiri-pet mjeseci je iskorišteno da me se iskompromitira pred kraj mandata, pa je ispalo da ja kršim etički kodeks iako sam samo od jedne sutkinje tražio da radi svoj posao. Ja, koji imam rezultat, sam nemoralan, a oni su moralni?!
Što se rezultata tiče, često ističete da ste po smanjivanju ukupnog broja neriješenih predmeta najbolji sud u Hrvatskoj…
– A gdje je nestalo 12.000 predmeta, je li ih netko zapalio ili su riješeni?
-… ali ste godinama najgori sud u državi po broju neriješenih starih kaznenih predmeta! Koncem 2013. ih je bilo 451, prošlog lipnja 571, a 1. listopada 2014. godine 523! Po tome ste daleko “ispred” Zagreba i Splita.
– Da, to je sadašnje stanje, ali to je bolje od onoga što sam zatekao 2012. godine kad smo bili najgori po svim odjelima, a sada je to samo Kazneni odjel, iako je i on popravio svoje rezultate.
Vrhovni sud kao prioritet određuje rješavanje starih neriješenih predmeta, a vas neki suci optužuju za “brkanje prioriteta” i pumpanje statistike jer ste inzistirali na rješavanju novih i lakših predmeta nauštrb starih i težih. U jednom od zapisnika sa sastanka općinskih i županijskih sudaca neki od njih navode da ste kao prioritet tražili samo veći broj riješenih od zaprimljenih predmeta. Jeste li pobrkali kriterije radi stvaranja dojma uspješnosti?
– Nikada nisam tražio da se rješavaju samo stari predmeti, nego i stari i novi! Inzistirao sam na oba kriterija, jer ako radite samo stare predmete, i oni novi će ubrzo postati stari. Bio sam u stalnom ratu s Kaznenim odjelom od kojega sam tražio da riješi više predmeta nego ih zaprimi, ali sam tražio i da najmanje jedna trećina riješenih budu stari predmeti. Poštujući to, rješavamo problem. Uostalom, zato sam i povećao broj sudaca Kaznenog odjela s osam na deset, koliko ih nikada nije bilo.
U jednom od nepotpisanih pisama suci se pitaju je li broj neriješenih starih kaznenih predmeta velik jer je “Rogić tjerao suce da rade nove predmete samo radi rezultata ili pogoduje nekom od optuženika čekajući zastaru”.
– Najprije, ja sam govorio javno, a oni pišu anonimna pisma. Kakvi su to suci koji žele da građani nešto saznaju, a nemaju hrabrosti to i potpisati?! A drugo, spreman sam na usporedbu moje i njihovih imovinskih kartica. Ja sam nekome pogodovao?! Pa zadarska javnost zna tko se od sudaca i s kim družio, a zna i zbog čega.
Hoćete li se kandidirati za novi predsjednički mandat?
– Odvagnut ću nakon što vidim tko će biti u novom sastavu DSV-a. Ako ocijenim da se radi o kolegama koji će iskreno podržati daljnji napredak u ažurnosti ovog suda, priznajući više nego prepolovljen broj neriješenih predmeta, kandidirat ću se. Ako to ne budem mogao očekivati, povući ću se u sudnicu sa svojih dvjesto predmeta. Ili krenuti nekim drugim putem…
Sadašnju godišnju normu ostvare za tri mjeseca
Kazneni sudac može u tri mjeseca ostvariti sadašnju godišnju normu. Pisao sam Ministarstvu pravosuđa i Vrhovnom sudu o podcijenjenim normama i tražio da ih se tri puta poveća, ali nitko nije reagirao, kaže Rogić.
Tri godine za razvod braka
U pregledu rada Općinskog suda u Zadru stoji da prosječna starost radnih sporova iznosi 2,5 godine, ali ima i onih koji se rješavaju više od osam godina, koliko je star i najstariji spor radi uzdržavanja djece. Od 107 neriješenih sporova oko razvoda braka, prosječno starih 13 mjeseci, najstariji ima više od tri godine, a jedan od neriješenih sporova radi smetanja posjeda star je čak 11 godina i osam mjeseci!
Bez ročišta – 13 godina!
Među parničnim predmetima starijim od 15 godina ima dosta onih u kojima godinama nema “potrebne procesne aktivnosti”. U nekim slučajevima sud nije radio ništa po nekoliko godina, a rekorder je tužba za poništenje ugovora o darovanju na kojoj se ništa nije radilo 13 godina! Sličnih primjera ima i među predmetima starijima od 10 godina: u slučaju jedne ovrhe “uočena je neaktivnost suda” u trajanju od 12 godina.
Izvor: SD/ZDanas
