Prije 10 godina otišao je Ivo Sanader. Na glavno pitanje i dalje nema odgovora

“Ja sam svoju dionicu odradio… Doviđenja i hvala vam svima na suradnji!” Prije točno deset godina, 1. srpnja 2009. godine, tim se riječima tadašnji premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader oprostio od svojih funkcija na opće iznenađenje hrvatske javnosti. Bio je to šok i za njegove najbliže suradnike, koji su o Sanaderovom odlasku doznali od samog premijera nekoliko dana prije.

Sanaderova iznenadna ostavka na pola drugog premijerskog mandata nije nikada do kraja objašnjena te i dalje ne znamo prave razloge zbog kojih je bio odlučio odstupiti. On je taj u hrvatskoj politici nesvakidašnji potez objasnio slovenskom blokadom hrvatskog ulaska u Europsku uniju te svojim razočaranjem u lidere EU-a koji tada nisu bili dovoljno snažno stali na stranu Hrvatske, no u to nitko nije povjerovao.

Jesu li godine Sanaderove vlasti bile vrhunac RH?

Iako su brojne sumnje u Sanaderovu korumpiranost postojale tijekom cijelog njegovog mandata, o čemu su najviše pisali mediji poput Indexa i Ferala, većini je lijevo-liberalnih medija Sanader bio miljenik, kojega su krenuli gaziti tek kada je otišao s vlasti i kada se našao usred nekoliko kriminalnih istraga, koje sudski nisu kraju privedene ni sve do danas. Premijer i predsjednik HDZ-a koji je postao sinonim za pljačku državnog novca u korist stranačkih i privatnih džepova je ujedno vodio Republiku Hrvatsku u godinama koje se iz današnje perspektive mogu paradoksalno činiti najboljima u tri desetljeća postojanja ove države.

Sanader je zaslužan za značajno približavanje Hrvatske Europskoj uniji i ulazak u NATO, u šest godina njegove vlasti hrvatsko društvo je napredovalo kada je riječ o odnosu prema manjinama i drugim društvenim slobodama, bile su to i godine gospodarskog rasta te optimizma da se stvari kreću nabolje, i to pod vlašću HDZ-a. Sanader je i deklasirao filoustašku desnicu, Katoličkoj crkvi nije dozvoljavao da vodi državnu politiku, dovršio je izgradnju autoceste koja spaja Zagreb i Split itd.

Mračne strane Sanaderove vladavine

Nažalost, sve to je imalo svoju mračnu stranu: gospodarski rast je bio utemeljen na kreditiranju u prazno i pumpanju deficita, Crkvi se za pokornost moralo plaćati stotine milijuna kuna godišnje, a ustašluk nije bio zgažen nego je samo čekao pravi trenutak kada će ponovno eksplodirati. Na mnogo načina je velik dio današnje hrvatske mizerije nastao baš dok je Ivo Sanader bio premijer jer njegova je politika u mnogočemu bila površna, udaranje sjajne glazure na zatečenu trulež hrvatske države i društva, koje HDZ nikad i nije prestao destruirati. Sa Sanaderom na čelu to je samo činio s više stila i s manje očitosti.

Sanader je prije svojeg iznenadnog odlaska objavio da je Hrvatska ekonomski gledano “u banani”, što je bila i nehotično razorna kritika vlastite vladavine. Nakon njega uslijedila je katastrofalna recesija, koja je trajala čak šest godina, i od koje se Hrvatska nije oporavila ni do danas. Antikorupcijska kampanja koja je pokrenula Sanaderova rukom položena nasljednica u vladi i stranci Jadranka Kosor dovela je i bivšeg premijera na optuženičku klupu, ali očito nije imala trajniji ni transformacijski učinak.

Hrvatskom danas vladaju Sanaderovi kadrovi

Deset godina nakon Sanaderove ostavke Hrvatskom opet vlada HDZ – stranka kojoj se i dalje sudi za korupciju i pljačku države – a na ključnim pozicijama su bivši Sanaderovi ministri Kolinda Grabar-Kitarović i Gordan Jandroković. Vlada koju vodi Andrej Plenković – koji nije bio Sanaderov miljenik, ali je premijer po istom modelu bivšeg diplomata poliglota – puna je groznih i nekompetentnih ministara od kojih su brojni opterećeni raznolikim aferama i malverzacijama, dakle baš kao Sanaderova druga vlada u većoj i prva u manjoj mjeri. Uhljebljivanje HDZ-ovaca jednako je rašireno kao i u vrijeme Sanadera koji je, primjerice, miljenicima iz dijaspore izmišljao radna mjesta u HEP-u.

No postoji jedna velika razlika u odnosu na Sanaderovu vladavinu, razlika koja je i njegova neprijeporna zasluga: Hrvatska je danas članica EU-a. To znači da je Hrvatima mnogo lakše otići iz Hrvatske i životnu sreću potražiti u zemljama u kojima premijerima nikad ne bi palo na pamet pljačkati vlastitu državu kao što je to činio Sanader sa svojom svitom i slugama. Već su se stotine tisuća odlučile na taj potez.

U Hrvatskoj je manje-više sve isto. Država koju je Sanader vodio šest godina se svakodnevno ispostavlja kao propali projekt koji ima tek simboličnu vrijednost za one opsjednute domoljubljem, a stranka koju je Sanader vodio devet godina i dalje je na vlasti i najveći generator hrvatskog uništenja. U deset godina otkako je Sanader podnio svoju iznenadnu ostavku Hrvatska je zapravo ostala suštinski nepromijenjena, što znači da je i dalje zemlja bez budućnosti.

Najveći Sanaderov grijeh je što je HDZ uopće dignuo iz mrtvih

Sanader pak konačno sjedi u Remetincu, služeći prvu od nekoliko zatvorskih kazni, pravedno osuđen za svoja zlodjela, ali nepravedno izdvojen kao jedan i jedini. Naime, ključna stvar koju su nam otkrile Sanaderove afere, od Fimi medije nadalje, jest da on nije nikako mogao sam pljačkati državu u svoju i korist HDZ-a. Da bi sve to bilo moguće, u tome su morale sudjelovati stotine ljudi, ili kao direktni sudionici ili kao oni koji su taktički okretali glavu na drugu stranu kada nisu smjeli.

To se nije promijenilo u HDZ-u ni pod Tomislavom Karamarkom ni pod Andrejem Plenkovićem, a ako se HDZ nije promijenio, onda se nije promijenila ni Hrvatska. Što nas dovodi do najvećeg Sanaderovog krimena – on je stranku u rasulu i s jednoznamenkastom podrškom 2000. godine svojim neupitnim političkim umijećem u kratkom roku uspio revitalizirati i dovesti na vlast već krajem 2003. (naravno, uz nemalu pomoć uvijek nesposobnog i uplašenog SDP-a).

Da je HDZ umro s Tuđmanovom smrću, Hrvatska bi još i imala šansu

Da se to nije dogodilo i da je HDZ sa smrću Franje Tuđmana završio na smetlištu povijesti, Hrvatska bi još i imala šansu.

Ovako i danas živimo u Hrvatskoj koju su najdublje oblikovali Tuđman i Sanader, što automatski znači i da živimo u bolesnoj državi, možda prvoj u dugom povijesnom nizu država koju hrvatski narod neće uspjeti preživjeti.

ZDanas/Index.hr