Sve je veći broj plaža koje su označene crvenom zastavom zbog onečišćenja mora, no znanstvenici upozoravaju kako je još veći problem bacanje smeća
Nedavno je analiza uzorka morske vode pokazala da je more onečišćeno na plaži Srebreno u Župi dubrovačkoj. Nekoliko dana poslije dogodila se ista stvar na plaži ispred dubrovačkog hotela Rixos Libertas, da bi opet, nakon nekoliko dana, crvena zastava zavijorila i na plaži Donje Čelo na otoku Koločepu. Sva tri testiranja su pokazala da je more onečišćeno fekalijama u tolikoj mjeri da je kupanje moralo biti zabranjeno. No, ubrzo se situacija popravila, jer je već sljedeće ispitivanje pokazalo da je more pored Libertas Rixosa ipak sigurno za kupanje. Utvrđen je i uzrok – kvar na crpnoj stanici.
“Gdje god da se kupate u Dubrovniku imate isti rizik od onečišćenja mora”, govori Jadranka Ivanković iz Dubrovnika, a Dario Ivanković dodaje: “Ne mislim da je toliko dramatično. Često se dogodi nekakvi eksces, ali ne mislim da je jeza i da je kritično”.
U sezoni kupanja kontrola svakih 14 dana
Djelatnici Zavoda za javno zdravstvo interveniraju prilikom onečišćenja. Čak 1007 plaža se u Hrvatskoj kontrolira tijekom cijele godine, a svakih 14 dana, odnosno 10 puta u sezoni kupanja na svakoj od njih provjeravaju i čistoću mora, javlja RTL.
“Uzorci se ponavljaju do prestanka onečišćenja. Potrebna su nam dva zadovoljavajuća faktora da bismo rekli da je sve u redu”, govori Dolores Grlec iz NZJZ-a Dubrovačko-neretvanske županije, a njezin kolega iz NZJZ Splitsko-dalmatinske županije, Bruno Žeravica, objašnjava kako se uzimaju uzorci za analizu: “Boca od mikrobiologije se stavi na štap koji je otprilike metar od kraja i na 30 centimetara dubine se zagrabi”.
More je prljavije poslijepodne
Kupače brine prljavština u moru, a rezultate analize bi htjeli saznati odmah: “Ujutro se vidi da je čisto, s popodne se zamuti, izgledajući kao juha od gljiva”, govori Vedran Smolčić iz Splita. Marica Bijelić iz Zagreba kaže: “Volim Bačvice, stoga sam uvijek na istom mjestu gdje mi je lijepo, ali neke dane je čisto, a danas i jučer je bilo prljavo kao i svaki dan popodne. Nisam razmišljala odakle je, je li iz broda ili odnekud drugdje”.
Iako na prvi pogled nema razloga zašto bi more bilo prljavije poslijepodne, stručnjaci imaju jednostavno objašnjenje: “Navečer se ljeti pojavljuje vjetar koji puše sa kopna, tjerajući more prema van, a popodne vjetar ide prema obali gdje tjera sve s površine na obalu”, govori Slaven Jozić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Escherichia coli i enterokoki
Vidljiva prljavština ne mora nužno značiti da more nije za kupanje. Osnovni kriterij za procjenu onečišćenosti mora su mikrobiološki parametri: “Što je veći broj kupača, veći je i pritisak ne samo na plažu, nego i na kompletnu infrastrukturu područja. Ono o čemu govorimo kada spominjemo o kakvoći mora za kupanje zapravo je praćenje fekalnog onečišćenja kao što su Escherichia coli i enterokoki”, kaže Tatjana Puljak iz NZJZ Splitsko-dalmatinske županije.
Ovisno o količini pronađenih bakterija more može biti izvrsno, dobro, zadovoljavajuće ili crveno, odnosno označeno crvenom zastavom zato što više nije pogodno za kupanje, zbog visokog broja bakterija.
“Filtar je dovoljno velik da propusti vodu, a zadrži mikroorganizme nakon čega ćemo staviti na mikrobiološku podlogu i narast će nam samo one bakterije koje tražimo”, objašnjava Mirna Mamić iz NZJZ Splitsko-dalmatinske županije.
Nakon 24 sata može se znati ima li na Bačvicama escherichije coli, a nakon 48 sati štižu rezultati enterokoka: “Salmonela, šigela, kampilobakterije i virusi svi dolaze iz crijeva toplokrvnih životinja i ljudi te se sve mogu naći u moru ako imaju put. Ne rade se drugi mikroorganizmi jer svi ti patogeni mikroorganizmi – procedura njihova dokazivanja i trajanja je vrlo kompleksna, skupa i dugo traje. Zato su odabrani ovi indikatori escherchia i enterokoki koji dolaze iz istih izvora i koji dokazuju da ako imate onečišćenje postoji mogućnost da u okoliš dođu i ovi patogeni mikroorganizmi”, govori Slaven Jozić.
Kupaju se pored kanalizacije
Bakterije mogu doći u more na razne načine, uglavnom rijekama, ispuštanjem iz kanalizacije ili s brodova. Najviše problema na splitskom području je u Kaštelanskom zaljevu. U četvrtom ovosezonskom mjerenju, početkom srpnja, more u Kaštel Sućurcu bilo je zadovoljavajuće za kupanje. Stotinjak metara od plaže na Gojači nalazi se kanalizacijski ispust: “Inače je zovu govnjača, pa nije ni čudo. Do sada je bilo više tih odvodnih cijevi, a sada je samo jedna vidljiva – čini mi se da ide sav izmet ovdje”, govori Štefica iz Kaštel Sućurca, a njezin sumještanin Marko Bilić dodaje: “Ako netko ne vidi, neka samo dođe navečer oko sedam kada sve ispliva. Ne može se ni sjediti koliko smrdi, zato što nije sistem gotov. Mislim da će tamo oko 3000. biti gotovo.”
Prošle je godine ta plaža označena crvenim zbog čestih varijacija kvalitete mora od izvrsne do zadovoljavajuće, no ljudi se ondje i dalje kupaju. I ovdje su djelatnici HZJZ-a uzeli uzorak, a nakon dva dana su stigli rezultati. Čistoća mora se popravila: “Napravili smo i potvrdni test – u moru na Gojači bilo je prisutno toliko crijevnih enetrokoka, dok na Bačvicama nije bilo niti jednog. Prema dobivenim rezultatima oba uzorka su izvrsne kakvoće”, govori Tatjana Puljak.
“Ljudi obično misle da što je veća temperatura da je veća i vjerojatnost infekcije, a upravo je obrnuto. Temperatura jako negativno utječe na preživljavanje tih mikroorganizama jer im to nije prirodni okoliš. Kada dođu u more prvo što dožive je stres. Što je temperatura viša, jače je UV zračenje i stres je jači, a njihovo preživljavanje kraće”, govori Jozić.
Rezultati dostupni javnosti
Rezultati kakvoće mora sa svih kontroliranih plaža u Hrvatskoj unose se u sustav koji je dostupan javnosti, kako bi kupači mogli vidjeti kupaju li se u čistom ili onečišćenom moru. Jedan od indikatora čistoće mora je morska flora i fauna. Tako, primjerice, dagnje uživaju u prljavom moru: “Ljudi čistoću mora često povezuju s ježincima ili periskama – no ja ću vam reći činjenicu – što je more onečišćenije školjke bolje rastu. Dagnje nećete naći na Braču, nego u onečišćenom moru” kaže Jozić.
Od 951 plaže, u četvrtom ciklusu ispitivanja najonečišćenija je ona na riječkoj Kantridi, 97 posto njih ocijenjeno je izvrsnima za kupanje, dobru ocjenu dobilo je 16 plaža, a 10 ih je označeno žutom bojom. U crvenom su bile tri dubrovačke plaže. Prošle godine je Hrvatska bila na petom mjestu u Europi po kvaliteti uzoraka vode za kupanje, s 94 posto izvrsnih uzoraka. Ispred nas su bili Cipar, Malta, Austrija i Grčka, a iza nas Italija, Slovenija i Španjolska.
“Cipar i Malta su države koje nemaju dovoljno vode i one procesiraju svaku kapljicu vode koja se nađe u kanalizaciji, tako da njihova kanalizacija nigdje ne završava jer se obradi i to je razlog”, prokomentirao je Jozić.
Sredozemlje najzagađenije na svijetu
No, kada se ne radi o mikrobiološkoj čistoći, već o smeću, stanje se mijenja. Pero Tutman iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo je znanstvenik koji je istražio ovu problematiku.
“Jadransko more, odnosno njegova talijanska strana pripada među najzagađenijim morima kada se govori o otpadu koji se nalazi na morskom dnu, a trebamo znati da je Sredozemno more jedno od najzagađenijih na svijetu. Problem je višestruk. Jadranski zaljev je zatvoren, Mediteransko more je opet zatvoreno, na njegovim obalama nalaze se zemlje koje se nalaze u EU-u i izvan njega – to govorim zato što su kulture recikliranja tog otpada različite”, kaže Tutman.
Čak 80 do 90 posto ukupne količine otpada u moru čini plastika, a svake godine u more dospijeva novih 250.000 tona otpada. Pretpostavlja se da oko milijun i pol tona leži na morskom dnu. No, more na obalu izbaci samo 15 posto od toga.
Plastika je problem
“Plaže su opterećene plastičnim otpadom. Ako su uz obalu bliže turističkim mjestima – našli smo dosta higijenskih potrepština. Štapića za uši i opušaka cigareta, to pokazuje kako sustav za fizičko pročišćavanje otpadnih voda ne funkcionira dobro, s obzirom na to da bi ta fizička sita trebala to odvojiti”, govori Tutman.
Papir s opuška će se razgraditi, ali filtar, kao ni bilo koja plastika – neće, već će se raspasti i pretvoriti u mikroplastiku: “Način na koji djeluje mikroplastike kad dospiju u organizam bilo životinjski ili ljudski je da se akumulira i tko je najviši u tom hranidbenom lancu pokupi svu tu plastiku. Problem je taj što su neka istraživanja pokazala da se apsorbira u tjelesnoj stanici. Što se tamo događa, još nije poznato”, govori Tutman.
No, porazno je da se u cijeloj Europi mikroplastika ne definira kao zagađenje, već kao opterećenje za okoliš. Istraživanje na Paklenim otocima, koji su meka nautičara, pokazalo je da smo i sami krivi za zagađenje mora: “U zaklonjenijim dijelovima našli smo staklo. Povezali smo to s nesavjesnim turistima nautičarima. U blizini marine u roku sat vremena izvađeno je oko 300 kilograma otpada. Od toga je 90 posto bilo staklo”, kaže Tutman.
On zasad situaciju ocjenjuje dobrom, ali ne predviđa svijetlu budućnost. Trenutačno se jedino ribari bave čišćenjem mora. U zadnjih šest mjeseci su na južnom Jadranu izvukli 35 tona smeća, a u jednom potezu koćaricom mogu izvući i dvadesetak kilograma otpada. Nažalost, more čiste i životinje. Prošle se godine kit ulješura nasukao na obali Sardinije, a u njegovu je želucu nađeno 22 kilograma plastike.
Izvor: Net.hr
