Poticaji u Hrvatskoj služe tome da bi ljudi poput Josipe Rimac mogli dobiti besplatna vrata

Ako nekome do sada nije bilo jasno čemu služe razni poticaji i zašto država želi imati utjecaj u svakom segmentu ekonomije, onda to može shvatiti iz posljednje afere u kojoj je glavni lik trenutno Josipa Rimac.

Uglavnom, državni utjecaj na ekonomiju služi tome da bi političari od toga imali osobnu korist. Ponekad su u igri milijuni, ponekad samo besplatna vrata, ili koji glas na izborima ali to je razlog zbog kojeg politika želi kontrolirati apsolutno svaki segment ekonomije. Nekada to čini direktno, kroz vlasništvo u kompanijama, pa nam se kao državni interes prikazuje to, da država ima udio u proizvodnji pekmeza i instant juha ili cipela.

Namještanje potpora iz Ministarstva gospodarstva 

Drugdje se to čini kroz poticaje, gdje država, odnosno politika odlučuje tko treba, a tko ne treba dobiti novac. Znači, kroz poreze novac uzmu svima, i onda ga daju samo nekima, po kriterijima koji oni određuju, a najbolje je kada se radi o rodbini, prijateljima ili stranačkim kolegama.

Kako to izgleda u praksi možemo vidjeti iz primjera Ane Mandac, pomoćnice ministra gospodarstva koja je odletjela s te funkcije, nakon što se našla pod istragom USKOK-a, zbog namještanja potpora rođacima i prijateljima Josipe Rimac.

Mandac je navodno sredila da tri tvrtke za koju je Rimac urgirala, dobiju poticaje bez obzira na to ispunjavaju li uvjete za njih. Dvije tvrtke dobile su po 200 tisuća kuna, a jedna 185 tisuća. Rimac je za protuuslugu od tih tvrtki dobila povoljnije građevinske radove, a još je nejasno i je li uspjela užicati besplatna vrata, što se čuje na snimkama razgovora, s obzirom na to da jedan od vlasnika tih tvrtki sada tvrdi da je vrata ipak naplatio.

Ministarstvo potrošilo 24 milijuna kuna na promidžbu 

Ministarstvo gospodarstva kontrolira ogroman novac. Prošle godine potrošili su 2,5 milijardi kuna, od kojih se veći dio odnosi na razne poticaje koji se onda dijele kako se dijele.

Posebno je zanimljivo da je to ministarstvo prošle godine na promidžbu svojih programa potrošilo blizu 24 milijuna kuna, kao da se radi o nekakvoj firmi koja radi u žestokoj tržišnoj konkurenciji. Kao da su, na primjer, trgovački lanac čije reklame se non stop vrte po medijima, a ne državna institucija koja se bavi raspodjelom tuđeg novca.

Istovremeno trošarine i poticaji za duhan 

Čak i kada se poticaji potpuno legalno dodjeljuju, u mnogim slučajevima postavlja se pitanje njihove svrhovitosti i pravednosti. Postoje brojni potpuno bizarni programi, poput programa Ministarstva turizma za podizanje turističke konkurentnosti u sklopu kojeg je država, odnosno porezni obveznici, iznajmljivačima sufinancirali izgradnju bazena.

Posebna priča su poljoprivredni poticaji. Kako oni funkcioniraju i koja je njihova logika možda najbolje ilustrira da se novcem poreznih obveznika potiče proizvodnja duhana dok se istovremeno ograničava i oporezuje upotreba proizvoda od duhana. Na primjer, pretprošle godine su proizvođači duhana dobili preko 37 milijuna kuna, dok su istovremeno podizane trošarine na cigarete, uz obrazloženje da se time želi zaštititi zdravlje građana.

ZDanas/Telegram.hr