Poduzetnik i bivši tv voditelj Hamed Bangoura osvrnuo se na stanje u kojem je Hrvatska zabilježila gospodarski pad najveći od svih zemlja Europske unije te na situaciju da očajnički čeka novac iz EU-a koji bi je trebao spasiti, a on nikako ne dolazi.
“U zemlji kladionica, kafića i shopping centara, čijim građanima govore o suverenosti, a mnogi što to govore ne znaju ni nabrojati koji su to stupovi suverenosti. Zemlja u kojoj 10 ljudi ima 66 milijardi kuna na računima, a onih preostalih cca 200 milijardi, 500 šerifa s ulizicama “špara”. Zemlja u kojoj financijska mafija drži građane u dužničkom ropstvu do kraja života, a političarima stežu ruke da im bolje služe. Zemlja koja je krvlju natopljena da bi rađala i hranila svoje građane, grijala ih suncem i milovala valovima mora, talac je onih koji krvi, vidjeli ni mirisali nisu, smatra Bangoura te nastavlja:
“Ta moja zemlja i njezini građani robovi su politike i političara koji nakon par godina na vlasti imaju vile s bazenima, preparirane medvjede, zlatne Rolexe i sve to uz pomoć nekih medija koji kriju istine, i raznih lobija koji “sišu” mlijeko najbolje krave. Ta moja zemlja krvlju natopljena, od onih što krvi vidjeli ni mirisali nisu, ali si je prisvojiše, iz najljepše oaze pretvorena je u pustinju da bi građane svoje hranila napojem. Ta moja zemlja šuti i bilježi korake naše šutnje. Ta moja zemlja kafića, kladionica i shopping centara je u recesiji, jer suverena nije, već na koljenima kleči i moli za komad kruha loših pekara iz Europe. Ta moja zemlja i njezini ljudi zapamtit će one koji su je prodali, direktan je Bangoura.
Posebno ga muči stanje u društvu.
“Kada radnici traže svoje, teškom mukom zarađene plaće, onda su skupi i neradnici. Kada 800.000 umirovljenika ima mirovinu manju od 2500 kuna, onda su to starci koji su ionako iz onoga sistema. Kada ovršeni i blokirani mole da im se pomogne tada nema empatije i obično im govore da su si sami krivi za svoju situaciju. Kada netko od nas javno proziva i ukazuje na nepravilnosti u ovom društvu onda je budala koja se buni protiv sistema i samo ga tapši po ramenu, ali bježi od njega glavom bez obzira. Kada roditelji traže lijekove za svoju od rijetkih bolesti bolesnu djecu žao nam je, ali preko televizora. Kada se jedni bune, drugi šute i gledaju svoja posla. Kada građani kopaju po smeću ne bi li jednostavno preživjeli dan, drugi mirno ispijaju svoje kavice na ljetnim terasama, jer nije to naša briga sve do blagdana. Tada ćemo ih se sjetiti da bi taj mjesec očistili svoje duše, kaže Bangoura.
Sam je poduzetnik te ga pogađaju nove mjere.
“Sve su to naši građani i sve su to zajednički problemi, ali dok se nas ne dotakne, to ne dopire do mozga. Kao poduzetnik koji ima firmu 30 godina svjestan sam svih problema u kojima se nalazimo evo već godinu dana. Svjestan sam da mnogi poslovi odumiru i da će mnogi nestati, kao što znam i da će neki iz ove krize izaći bogatiji nego ikada. Ono što me fascinira je naricanje i plač nekih poduzetnika zbog mjera. Nitko ili su rijetki plakali i imali empatije zbog gore navedenih građana. Nitko ili su se rijetki pitali i pitaju, kako neki žive desetljećima pod čizmom financijske mafije, ali kad se njih dirne i njihove poslove nastaje show. Neki će iz Mercedesa morati u Peugeot. Evo srce mi se slama zbog tih i takvih. Svi oni zazivaju pomoć države, nose vijence u TV emisije i svatko se o svom jadu zabavlja. Nekome je tek počela curiti voda, a neki su odavno u govnima do grla.
Ni sada baš kao ni prije, mnogi ne shvaćaju da je krajnje vrijeme da se prvo udružimo oko spasa građana kao jedinki. Ne shvaćaju pa ću ponoviti. GRAĐANI PRIJE EKONOMIJE I PROFITA, JER AKO NEMA GRAĐANA, NEMA NITI EKONOMIJE NITI PROFITA! Po tisućiti put ću postaviti isto pitanje. Tko će kupovati bilo čije proizvode ili usluge kada sve ovo završi, a završit će ovako ili onako ako do tada poumiremo, a ono što nas ostane bude bolesno, bez prihoda ili s prihodima nedostojnim za platiti osnovne životne potrebe? Hitno treba mijenjati politike, jer ove dosadašnje nisu sposobne stvoriti zdravo i prosperitetno društvo. U krizama se vide sposobni lideri i pobjednici, jer kao i u šahu vuku neočekivane, ali dobitne poteze.
Od poduzetnika ne očekujem da plaču, već da budu vođe koje će nuditi rješenja za dobrobit svih. Očekujem da se maknu od ortačkog kapitalizma i načina poslovanja koji stvara obaveze prema politici. Očekujem da budu empatični i započnu procese promjena u društvu temeljem razumijevanja za probleme svih građana, a ne samo svoje probleme čije su pozicije još uvijek kudi kamo bolje od onih koji nemaju što za jesti. Iz ove krize jedino se solidarno može izaći tako da se neki malo spuste pruže ruku i podignu iz gliba one koji su već unutra ili će silom prilika završiti u tom glibu. Svi zajedno trebamo vršiti pritisak na političare i njihove politike bez postavljanja, veličanja i nametanja svojih problema iznad problema svakog građana ove zemlje. Svakome su njegovi problemi najveći, ali ovo je trenutak da shvatimo kako jedino zajedno možemo iz tih problema izaći jači i da nakon toga ne nastavimo po starom putevima pohlepe koja nas je i dovela do svega ovoga. Pohlepa na svim razinama nas je uništila i od čovjeka stvorila bezosjećajnu zvijer.
Bojim se da će rijetki shvatiti ovo o čemu pišem i da će me sada razapeti i poduzetnici i politika i razni ekonomski stručnjaci, pa i poznanici, no kao i svih ovih godina, tako i danas, stojim čvrsto iza onoga što pišem ili izgovaram i spreman sam se sa svakim suočiti te argumentirano raspravljati o svemu napisanom. Nažalost mediji ne stavljaju naglasak na bitne stvari, pa shodno tome takvu argumentiranu raspravu u kojoj se mogu čuti drugačija mišljenja, nećemo vidjeti u javnom prostoru. Dobro vam jutro i držite se zajedno. Ako možete pomoći, pomozite prvome do sebe. Ako ne, nemojte mu samo odmagati. Proći će sve, pa će proći i ovo”, zaključuje Bangoura.
