Milijuni zaraženih. Deseci tisuća mrtvih. Gospodarstvo u slobodnom padu. Prosvjedi na ulicama europskih gradova. Demonstracije, ratni sukobi, geopolitičke napetosti i humanitarne krize u neposrednom susjedstvu. Bila je to godina za kojom Europska unija neće imati razloga žaliti.
U 2021. nema više neizvjesnosti oko Brexita. Nema dramatičnih pregovora, probijanja rokova i sastanaka do zore. Britanci su definitivno vani. Nema više ni Donalda Trumpa. Američkog predsjednika, koji se veselio Brexitu, prijetio carinama, izigravao međunarodne dogovore i općenito potkopavao transatlantske veze, u Bijeloj kući zamijenit će Joe Biden.
Nakon godine koja će biti upamćena samo po lošim uspomenama, u 2021. Europska unija morat će se fokusirati na unutarnje probleme – neke stare, neke nove, a ustvari većinom posuđene iz pandemijske 2020. Izdvojili smo pet pitanja koja će definirati život u EU, pa time i u Hrvatskoj, u ovoj i godinama koje dolaze.
Je li pandemija definitivno gotova?
Sredinom sljedećeg tjedna Europska agencija za lijekove trebala bi odobriti još jedno cjepivo za tržište EU-a. Odluka o cjepivu američke kompanije Moderna očekuje se 6. siječnja. Tijekom siječnja EMA bi mogla autorizirati i upotrebu cjepiva koje je razvila tvrtka AstraZeneca u suradnji s Oxfordom.
Time bi u Europi bile na raspolaganju tri vrste cjepiva (treće, Pfizera i BioNTecha, već je odobreno) što bi na startu godine moglo značajno ubrzati cijepljenje. Hrvatska računa na ukupno 4,7 milijuna doza cjepiva ta tri proizvođača. Masovno cijepljenje ubrzat će, pak, izlazak iz pandemije. Ali na povratak starom načinu života još ćemo čekati najmanje do polovice 2021., a vjerojatno i dulje.
Značajniji utjecaj cjepiva na širenje koronavirusa osjetit će se od proljeća, procjenjuje talijanski premijer Giuseppe Conte (mada on govori o Italiji, malo je vjerojatno da će drugdje biti puno drugačije). Maske i socijalna distanca i dalje su naša svakodnevica. Potpuna hibernacija društvenih i gospodarskih aktivnosti u obliku strogih lockdowna, u kakvima su Europljani živjeli tijekom 2020., a neki i ušli u novu godinu, trebali bi ipak biti iznimka, a ne pravilo.
Kad će krenuti gospodarski oporavak?
Očekivanje da će tijekom 2021. potpune ili djelomične nacionalne karantene postati rijetkost, vodi do drugog bitnog pitanja: kada će se europska gospodarstva, koja su tijekom prošle godine bila u užasavajućem slobodnom padu, početi vraćati na pretkrizne razine. Europska komisija prognozira da će to biti tek u 2022., s iznimkom nekoliko članica EU-a. Hrvatska nije među njima.
Gospodarski oporavak na jugu Europe, pa tako dijelom i kod nas, ovisit će i o stupnju povratka u normalu do ljetnih, turističkih mjeseci. Tijekom prošlog ljeta Hrvatska se dijelom otvorila za turiste, ali nam je BDP u trećem kvartalu ipak pao deset posto, osjetno više nego većini drugih EU članica (uz, primjerice, izuzetak Grčke koja je jednako ovisna o turizmu).
Povratak u „staro normalno“, međutim, nije izgledan već u ovoj godini, pa tako niti u turističkom sektoru. Stoga u 2021. ne treba očekivati čudesni gospodarski oporavak. Dapače, jednako su izgledni i ozbiljniji ekonomski potresi kao posljedica krizne 2020.
Koliko će novca države imati/uložiti?
Mnoge gospodarske djelatnosti u Europi trenutno su na aparatima, bez državnih potpora ne bi mogle preživjeti prošlu godinu, a i u ovoj će se vrlo teško moći izvući, budu li im države uskratile novčane injekcije. A čak je i u jednoj Njemačkoj, najjačem europskom gospodarstvu, u prosincu najavljeno da država neće moći unedogled na isti način, izdašnim davanjima (izdašnijim nego kod nas, svakako) pomagati tvrtkama.
Alternativa je, doduše, politički i ekonomski neprihvatljiva: propast firmi i ljudi na burzi rada. Jasno je, dakle, da će se državna pomoć u nekom obliku nastaviti i tijekom ove godine. Za zemlje poput Hrvatske, gospodarski slabije (u našem slučaju, nažalost, situacija je otežana i nedavnom tragedijom), bit će ključan europski novac – 750 milijardi eura, namijenjenih oporavku od korona-krize do 2024. godine.
Nama je na raspolaganju oko šest milijardi eura bespovratno i oko tri milijarde eura povoljnih zajmova. Novac bi trebao početi stizati tijekom ljeta, nakon što vlade usuglase s Europskom komisijom plan kako ga misle potrošiti. Prema našim neslužbenim informacijama, osim dugoročnijih projekata, hrvatska vlada planira tim novcem financirati i nastavak potpore za očuvanje radnih mjesta, skraćivanje radnog vremena te likvidnost tvrtki.
Hoće li loše članice ostati bez novca?
Problem kako sankcionirati zemlje koje potkopavaju temeljne europske vrijednosti vuče se godinama, a njegov pokušaj rješavanja usred pandemije pokazao se kompliciranim. Poljska i mađarska vlada usprotivile su se ideji da se isplate iz europskog proračuna povežu s poštivanjem vladavine prava.
Čelnici EU država nisu si, međutim, mogli dozvoliti da se, dok epidemija uništava živote i egzistencije, iz Bruxellesa vrate bez dogovora o EU novcu (dogovora koji su Poljska i Mađarska blokirale), pa je problem prebačen Sudu EU. Ta će institucija, vrlo vjerojatno još tijekom ove godine, odlučivati je li uvjetovanje isplata iz europskog proračuna u skladu s EU pravom. Tek nakon te presude, znat ćemo hoće li problematične države ostati bez sredstava.
Hrvatska se ne ubraja među zemlje koje bi mogle izravno biti pogođene ovom presudom – nismo u kategoriji država kojima bi Bruxelles, zbog vladavine prava, mogao smanjiti ili uskratiti sredstva iz EU blagajne. Mada, u tom pogledu nikako ne briljiramo: dovoljno je podsjetiti na prvo europsko izvješće o vladavini prava, objavljeno krajem rujna, koje notira poražavajuću javnu percepciju neovisnosti pravosuđa, dugotrajne sudske postupke u slučajevima sumnje na korupciju, serijske tužbe protiv novinara i tako dalje.
Što nakon ‘vječne’ Angele Merkel?
Kriza s blokadom EU proračuna i novca za oporavak zaključena je kompromisom u pragmatičnom stilu Angele Merkel, čija je zemlja u drugoj polovici prošle godine bila na čelu Europske unije. Era ‘vječne’ njemačke kancelarke u ovoj godini, međutim, dolazi kraju. Angela Merkel najavila je da će se nakon njemačkih izbora u rujnu povući iz politike.
Ako se prije godinu dana činilo da će ta najava smanjiti njezin utjecaj, pandemija je sve promijenila. Odgovor Njemačke na proljetni val zaraze, a onda i predsjedanje EU-om vratilo je kancelarku u središte domaće i europske politike. Pod njezinim vodstvom dogovoren je, među ostalim, financijski paket od 1,8 bilijuna eura s povijesnom odlukom o zajedničkom zaduživanju zemalja članica (odlukom za koju neki priželjkuju, a drugi strahuju – ovisno o perspektivi – da je odlučujući korak ka još dubljoj integraciji).
Njezin pribran i pragmatičan stil upravljanja osjetio se i u ovoj krizi, kao i u krizama kroz prethodnih 15 godina, koliko je na čelu njemačke vlade (o 2020. dovoljno govori i to što je ovoj političkoj veteranki to, prema njezinim riječima, bila najteža godina). Odlazak Angele Merkel s političke scene ostavit će nužno vakuum za koji, zasad, ne znamo tko će ga i kako popuniti.
