Nakon smrti predsjednika uprave Marina Pucara, Podravka traži novog šefa. Dnevnik doznaje kako je premijer Andrej Plenković na tu temu već razgovarao s četiri kandidata, među kojima je i Martina Dalić. No, ono što je svima promaklo jest činjenica da država NIJE većinski vlasnik kompanije, već mirovinski fondovi u vlasništvu banaka. Zašto onda premijer zove na razgovor potencijalne kandidate?
Ovaj slučaj, koji je promaknuo medijima, jasno otkriva koruptivna vezu politike i banaka, koje svo vrijeme pod patronatom te iste politike ostvaruje ekstraprofite na račun hrvatskih građana.
No, krenimo redom.
Ovako izgleda vlasnička struktura Podravke:
Vidljivo je da oko 47 % kompanije drže mirovinci, a države tek 25 %. Oni su znači vlasnici tvrtke. Nadzorni odbor kompanije, u kojem mirovinci imaju većinu, bi trebao birati novog čovjeka. No, politika se ponaša kao da ona posjeduje kompaniju.
Jasno je i zašto.
Politici je ta kompanija važna kao kasica-prasica iz koje se može izvlačiti novac kad to treba. Zato je važno da na čelu ima svog čovjeka.
S druge strane, politika je zakonski osigurala da građani MORAJU izdvajati u mirovinske fondove 5% svoje plaće. Oni s tim novcem mogu raditi što žele, a građanima za to naplaćuju naknade. Od toga pristojno žive. A kad zagusti, novcem građana kupuju hrvatske državne obveznice, statusa junk (smeće).
Vlasnici fondova su banke, koje od te iste politike uživaju snažnu zaštitu i dopuštenje da građana pelješe kamatama, naknadama i svime čega se sjete. Također, za razliku od nekih drugih država EU-a, politika je zakonski odredila da se plaće u Hrvatskoj mogu isplaćivati samo na zaposlenikov račun u banci. Za čije vođenje, banka naplaćuje naknadu.
I tako to funkcionira, mi vama, vi nama. Koruptivna veza politike i banaka. Koju, kao i uvijek, plaćaju građani.
